Ubio sam direktora, javljam se iz zatvora

Salim se naravno...
Citat:
tesko verujem da je neko ostavio ovo pitanje sa svojim "pravim" nikom, covek koji je postavio pitanje je mozda bilo koji ucesnik ove teme..
Tu sam, nisam pratio temu temu neko vreme zbog obaveza.
Procitao sam uglavnom svaki odgovor i zahvalan sam svima na savetima, no situacija se nije mnogo poboljsala, ali u
odredjenom smislu jeste.
Prestao sam da idem kod psihijatra to je jedno od poboljsanja. I dalje je problem ostao isti, mislim da je zasicenje
poslom kod mene uzelo danak.
Slabo imam vremena za setnje, sport itd. Jer moj dan se svodi na: 08:00-17:00 radim, oko 18:00 sam kuci, do oko 20h imam
neke standardne kucne obaveze i ostatak veceri otprilike nisam ni za sta.
Kada dodje vikend glavne setnje su mi prodavnice :/ koje jesu malo dalje od mene tako da i to moze da se svrsta u duzu setnju

Ne znam ponekad imam osecaj da ne znam da zivim, i to je sve pocelo od kada sam se zaposlio, mozda, ne znam, prosto se zapitam,
mozda nije svako za programera. U poslednje vreme sve vise postavljam pitanje sebi cime bih mogao u IT-u da se bavim,
a da to nije full-time programiranje ali da opet budem konkurentan na trzistu da mogu da postavim hranu na sto za porodicu.
Ako sa svojim trenutnim godinama imam ovoliku kolicinu nezadovoljstva u sebi, sta cu raditi za 5-10 godina.
Kaze mi prijatelj do tada ces se naviknuti

Upao sam u klopku. Volim da programiram, nije da ne volim. Imam brdo sitnih hobi projekata. Ali sam jako nezadovoljan kvalitetom mog zivota. Mozda je to i normalno, ali dugo traje. Klopka je u tome sto moram da radim, moram da doprinosim. Iako je plata uzasno neredovna,
uvek ostaje nada da ce to kad tad biti isplaceno.
U poslednjih par nedelja mi se desava da ni kod kuce ne mogu da radim, moj hobi sam ostavio po strani, desava mi se da otvorim neki
projekat ali onda ugasim komp jer blenem, a nemam zelju da bilo sta uradim. Ne ispastam zbog moje trenutne situacije samo ja.
Poceo sam da zapostavljam i ljubavni i socijalni zivot (zato ovo i zovem nocnom morom), ponekad se ne osecam da sam ljudsko bice.
Ali i dalje sebi ne mogu da odgovorim na pitanje koje sam postavio u naslovu. Ne umem da izadjem iz ove nocne more.
Neko je pomenuo u prethodnim postovima da sam "potencijalni samoubica", ovo je krajnje smesno, ja trazim resenje za moj problem i resenje nije da se ubijem, to bi bilo sebicno prema samom zivotu. Tako da ko me je ovako procenio grdno je pogresio. I naravno da ne zelim da posecujem "babe" i astrologe zbog mog problema

.
Izlozio sam moj problem na forumu, jer znam da ovde ima dosta ljudi iz IT-a i jednostavno sam hteo da cujem da li su se i drugi susretali sa slicnim problemima u karijeri, i kako su ih prevazisli.
I da eventualno neko u buducnosti ko se nadje u slicnoj situaciji moze da izgugla ovu poruku, prepozna se i mozda izvuce nesto korisno.