Osloniću se na teoriju linearnih diferencijalnih jednačina i neprekidnost i diferencijabilnost funkcija i osobine izvoda kao predznanje.
Iz teorije homogenih linearnih diferencijalnih jednačina se zna da postoje tačno dva rešenja do na linearnu nezavisnost. Obeležimo ih sa

i

uz odgovarajuće početne uslove

,

,

,

.
Za funkciju

se ispostavlja da zadovoljava isti Košijev zadatak kao funkcija

, pa je to ista funkcija, odnosno funkcija

je parna. Slično tome, funkcija

zadovoljava isti Košijev zadatak kao funkcija

, odakle sledi da je funkcija

neparna. Dakle, dovoljno ih je proučiti desno od nule.
Iz dvostruke diferencijabilnosti funkcije

i iz

sledi da je

četiri puta diferencijabilna funkcija. Takođe,

, odakle sledi da funkcija

zadovoljava isti Košijev zadatak kao

, pa je

. Na sličan način se zaključuje da je

. Iz

zaključujemo da je funkcija

konstantna, pa pošto je u nuli jednaka jedinici, važi

, odakle sledi da su funkcije

i

ograničene i da imaju vrednosti u intervalu

.
Iz

sledi da je funkcija

pozitivna u nekoj okolini nule, pa pošto zadovoljava datu diferencijalnu jednačinu, drugi izvod joj je negativan u istoj toj okolini, pa je prvi izvod opadajuća funkcija u istoj okolini. Iz

sledi da je

pozitivno u nekoj levoj poluokolini nule, a u desnoj negativno. Dakle, ako funkcija

nema nijednu nulu, onda je stalno poyitivna, izvod joj je desno od nule negativan i sve manji. Na prime, desno od jedinice će stalno biti manji od

, odakle sledi da će ipak morati negde da preseče x-osu. Međutim, zbog neprekidnosti mora postojati najmanja nenegativna nula

funkcije

. Iz

sledi da je

.
Dakle, funkcija

je pozitivna na intervalu

, pa na njemu ima negativan drugi izvod. odatle i iz neprekidnosti sledi da je funkcija

konkavna na intervalu

. Ona na intervalu

monotono opada.
Odatle sledi da je funkcija

na intervalu

nenegativna i manja od jedinice, pa zbog

funkcija

nema nula na tom intervalu, pa na njemu ne menja ynak. Iz

sledi da funkcija

raste u nekoj desnoj poluokolini nule, pa je zbog

pozitivna u nekoj desnoj šupljoj poluokolini nule. Prema tome, funkcija

je nenegativna na intervalu

, pa na njemu važi

.
Odatle sledi da je

i

, a onda i

, pa funkcija

zadovoljava isti Košijev zadatak kao funkcija

, dok funkcija

zadovoljava isti Košijev zadatak kao funkcija

. Dakle,

i

, gde su

i

proizvoljne konstante.
Odatle sledi da je

i

, a odatle i

-periodičnost funkcija

i

, a samim tim i svih rešenja date diferencijalne jednačine kao linearnih kombinacija

-periodičnih funkcija

i

.
Iz

(parnost) sledi da je funkcija

na intervalu

rastuća i konkavna. Odatle i iz

i

se lako iyvodi gde su funkcije

is

rastuće/opadajuće, odnosno konveksne/konkavne.
Neka je

bilo koje rešenje date diferencijalne jednačine različito od nule i neka je

i

i

. Tada važi

, kao i

, odakle sledi da je

.
Funkcija

na intervaliu

opada od

do

pa postoji neka tačka

za koju je

. Tada je

, odnosno

ili

. Neka je

u prvom slučaju, odnosno

u drugom.
Iz parnosti/neparnosti sledi da je

i

. Dakle, funkcija

zadovoljava u tački

isti Košijev uslov kao funkcija

jer važi

,
odakle sledi da je

opšte rešenje.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.