Citat:
jako je interesantno citati o svemu tome iz ugla nekog ko se time profesionalno bavi.
E tu ima jedan mali problem, mislim - nije bas problem ali... ja se ne bavim profesionalno zvukom na Koncertima. Ja se profesionalno bavim zvukom u Studiju, kao necim sto me je odvuklo od sviranja a da ostanem u necemu sto me ispunjava, Muzikom. Dok sam svirao, jako davno, uvek je bilo nekih problema na svirkama. Vrlo rano sam zahvaljujuci Nenadu (Aja Sofija) tadasnjem dobrom prijatelju i gitaristi u bendu u kome smo zajedno bili (Grupa Start) koji se interesovao jos tada za snimanja... skapirao (naravno zajedno smo dosli do mnogih zakljucaka) da se nesto pogresno radi na svirkama.
Prelomni trenutak je bio kad smo svirali u Domu Omladine kao gosti tada kultnom beogradskom bendu Mama CO CO (cuvenog Vlade Ribelija - klavijature, nevidjeno mnogo klavijatura, i sva oprema su bili njegovi...). Da... sad se setih, tada je bubnjeve svirao Dreagoljub Djuricic i kad smo dosli pitam ga "U jeeeote, pa kako cu da sviram kad u jednoj pesmi moram da cujem bas zbog neke improvizacije kad ti je bubanj ispred svih a bas pojacalo okrenuto u stranu?!" - na sta me upitao "Pa zar niste sve uvezbali, kakva improvizacija na svirci, bre, nema toga?" Ja sablaznut, kako, bre, improvizacija da se uvezba, pa i zove se zato sto se improvizuje, ovaj lupa ili me zahebava samo tako (mislim ja u sebi). i onda doda "U svakom slucaju nista ne brini, cuces sve savrseno dobro a znam da znas sve napamet, samo opusteno." Kako opusteno kad uglavnom na svirkama do tada bas pojacalo bude pored mene a malo zakoseno prema meni i to je dovoljno, pevanje i inace nikada nisam cuo jer su razglasne kutije ispred i "biju" isopred i ne cujem ni klavijaturu ni pevacicu nikada, samo bas i gitaru...?! Pusti ti to "cuces sve dobro", mi se dogovorimo da tu pesmu ne sviramo nego neku drugu...
Da napomenem, desava se sedamdeset i neke godine proslog veka.
Pun Dom Omladine, naroda jedva se dise. Uvek je na njihovim svirkama bilo tako. Vece se odvija na sledeci nacin. Disk Dzokej (tada se to tako zvalo!) pusta muziku vec sa prvima koji dodju, i to tako traje do 22h kad bude gost (pevac ili grupa, kako kad) sa nekih tri do pet pesama onda opet Disk Dzokej pusta neku muziku do 23h kada pocinje svirka Mama Co Co i traje dok zeli narod, bukvalno.

Dodje nase vreme, prekida se muzika, najavlje nas i mu za instrumente. Ja ispred svih, tonska proba tada nije bila za klupske svirke a narocito za goste. Izbrojim, pocnemo prvu pesmu i ja bukvalno zapanjen - sve cujem, ali sve. I gitaru i bas i klavijaturu i najvece otkrovenje, cujem savrseno vokal!!! Totalno ludilo, nepojmnjivo do tada za mene. Kakvo uzivanje je bilo tih pet pesama, toliko da nikada to nisam zaboravio, i sada dok pisem me podilaze zmarci...

Na trecoj pesmi primetim Dragoljuba kako me gleda i smeje se, namigne mi i kaze iako ga ne cujem "Sam ti rek'o?!"

...
Od tada sam se trudio da svima objasnim koliko su vazne dve stvari u zivotu svakog Muzicara. Prvo - na probi se sve uvezba. Tacka. Drugo - na samoj svirci je od svega najbitniji monitoring. Tacka. Sve ostalo dolazi samo po sebi.
Problem je bio tih godina sto je bilo mnogo entuzijazma a malo profesionalizma u Muzici. Profesionalizam je bio rezervisan samo za "povlascene", velika imena i velike grupe. Kako je vreme prolazilo ja sam poceo da sviram i po Studijima i zainteresovao sam se za tu problematiku opet iskustvom "na svojoj kozi". U jednom Studiju mi bubanj zvuci odlicno a u drugom lose?! A pri tom, zaboravio sam reci, ja kao ucenik Rase Djelmasa (Yu Grupa) i donekle Ratka Divjaka (Grupa Tajm) znam i naucio sam i prosao samostalno ceo Berkli i mnogo vise znam o bubnjevima nego 80% tadasnjih bubnjara u Beogradu i sire. Imam odlican Ludwig komplet sa dobrim plastikama, nastimovan uvek kako treba - a nekada dobro a nekada lose zvucim?! Kako to kad znam da bubanj zvuci odlicno na svim mogucim svirkama koje sam imao. ... tako pocnem da se zanimam za Studio i batalim sviranje...
A pre toga, ulaska u zivot Studija, sam imao prostoriju u SKC-u gde su mi bili bubnjevi i gde sam vezbao a u "podkrovlju" je vezbao Zlatko Manojlovic (Dah, Gordi) sa novom postavom grupe. Povremeno sam isao sa Zlatkom i Gordi-ma na svirke i radio ton. Jos u to vreme je Zlatko imao dva Roudija, obavezno. A ozvucenje je iznajmljivao po potrebi i velicini prostora gde se svira. Obzirom da je Zlatko dugo vremena svirao u inostranstvu vrlo se profesionalno odnosio prema probama i svirkama, logicno jer je naucio/izucio posao na Zapadu.

Kad je bilo uslova i oveci prostor uvek je imao i monitore koje je on kontrolisao na Mixeti na bini a ja klasicno za Mixetom u publici. I svaka takva svirka je bila bolja od svirke gde sam samo ja kontrolisao zvuk za publiku. Iako je to bilo jako lepo vreme, bilo dosta svirki i za mene (sto svirajuci a sto radeci zvuk) i inace, nekako previse je za moj ukus bilo problema sa ozvucenjem. Sto veca svirka vise ljudi je angazovano i samim tim nisam drzao bas "sve konce u svojim rukama" a to nikada nisam voleo pa ni dan danas. Nekako se nisam osecao dobro, lagodno, za Mixetom kad znam da je neko drugi povezivao opremu, namestao mikrofone... to mi je bilo najgore, kad dodjem na sve gotovo i samo tonska proba i posle svirka.
Sta hocu da kazem - samu temu sam pokrenuo radi Muzicara da bi znali kako se stvarno i pravilno radi sto se Koncerata tice. Da se rese neke nedoumice, neka pitanja da se postave na pravo mesto, da se razbiju neki stereotipi, da se nauci nesto vazno i da se postave neki prioriteti. Iako prilicno znam i ono sto ne budem znao imam kome da se obratim tako da skoro da ne postoji stvar u vezi Koncerta koja ne moze dobiti odgovor. Zato, pitajte pa da resavamo bas sve na zadovoljstvo svih.
Pozdrav!
"Grand Magus and Supreme Wizard of professional
audio applications in the known universe and beyond"
E-Mail:
[email protected]
Home Page:
http://www.linkedin.com/in/sceka
:) "Nije ti palo na pamet da nekom inteligentnijem postu daš lajk?" (By Nebojsa)
Pravi biser: „Sada sumnjam da bih ucestvovao u poboljsavanju Nebojsinog foruma.”