Ako ti je za utehu ovakvu "krizu" prolazi verovatno SVAKI student (sem onih koje posao već čeka negde) pred kraj studija, ili neposledno posle diplomiranja. Čak je i Nušić u autobiografiji pomenuo nešto na tu temu, kako je izašao iz zgrade fakulteta sa diplomom u ruci, pun optimizma i velikih planova, a onda na vratima nije znao da li da ide levo ili desno. :)
Primera radi, kako je izgledalo kod mene. Završio ETF, smer fizička elektronika. Tu uglavnom bili veoma dobri studenti, završavali u roku, sa velikim prosekom, i palili preko na postdiplomske. Ja nit u roku, niti neki prosek. Nismo imali čak ni osnove telekomunikacija. Posle faksa otišao u vojsku, čisto da odmorim mozak a i da vidim gde ću & šta ću (i dalje smatram da je do kompletnog ukidanja služenja vojske dobro da se odmah otalja ova obaveza u što bržoj varijanti - prava vojska, 6 meseci). Po završetku vojske video da od one moje struke nema vajde, pa ajd u telekomunikacije. Konkurisao na tonu mesta, svuda me odbijali. Negde su me ta odbijanja poprilično smorila, posebno u onim "zvučnim" firmama pomenutim u pređašnjim postovima, kao i nekim institutima. Rekli mi (nezvanično) da mi prosek slab, da nisam završio u roku, da sam studirao pogrešan smer, blablabla. Posle saznam da su zaposlili nekog lika koji je studirao duže od mene sa lošijim prosekom, ili da su zaposlili lika koji je tu služio civilno koji još uvek nije ni diplomirao. Posle sam imao prilike da upoznam firmu mnogo bolje, hvala Bogu što su me odbili, tu bi se zakopao nikad gore.
Posle 4 meseca traženja konačno dobio posao u nekoj preprodavačko-uvozničkoj firmi za telekomunikacionu opremu. Loš posao, loš gazda. Radio 9 meseci, sve i svašta (čak i klasično fizikalisanje, a traže ti da dođeš lepše obučen). Na kraju se posvađao sa gazdom i dao otkaz usred svađe.
I onda opet bez posla jedno tri meseca. Ti možda misliš da si ti u neizvesnoj situaciji, a pazi moju. Pogrešan smer, pogrešan prosek, nikakvo radno iskustvo, jedini posao pre toga napustio nakon svađe sa gazdom. Opet slanja CVjeva i opet odbijanja, ili još češće, nikakav odgovor. I na kraju, ajd da probam sa ljudima/firmama koje sam upoznao na prethodnom poslu. Bingo. Dobio posao u jednoj veoma dobroj domaćoj firmi, i od tada je sve krenulo nabolje. Sad sam već znao šta me konkretno zanima, bavio sam se isključivo time, i brzo sam napredovao u poslu. Eto, od 3-4 meseca depresivnog traganja za poslom posle pola godine dođoh u situaciju da sam odbijao ponude. Sve do ove poslednje koju nisam mogao da odbijem.
Šta je bitno:
1. prvi posao ti nije i jedini, uzmi šta naiđe, bićeš u boljoj poziciji kad budeš konkurisao za drugi, nisi tamo neki pacer kojeg niko ne želi
2. upoznaj što više ljudi i firmi iz struke, značiće ti kad-tad
3. prati oglase većih kompanija, stranih; gledaj šta se traži napolju, to će se uskoro tražiti i kod nas
4. prati trendove u telekomunikacijama; ne vredi ti da budeš ekspert za PDH sisteme prenosa kad je to na samrti
5. upoznaj što više ljudi i firmi iz struke, značiće ti kad-tad... (ne, nisam pogrešio)
I ne brini se, posao u TK nije dosadan ukoliko se sam ne odlučiš da tako bude. Na kraju krajeva, to je tako široka oblast i ne treba tako generalizovati.
Citat:
Untouchabble: Nazalost, do zaposlenja kod jednog od 3 operatera kod nas je jako tesko doci, narocito za takva radna mesta (nemam prosek 9,5, ni tetku u upravnom odboru).
Uopšte nije tačno. Dobro, MOŽDA kod Telekoma pomalo jeste, ali ne i kod drugih. A čak i da jeste, nisu TK spale na ta tri slova u knjizi.
Samo treba imati dobar plan, motivacije, stava, dosta truda i rada na sebi i uz minimalnu dozu sreće možeš brzo stići tamo gde si naumio.