Citat:
stil2: Pre nekoliko godina sam ugradio android multimediju, rikverc kameru i GPS antenu kod ovog lika.
Golf 5 je u pitanju. Čovek je sproveo kablove, sve povezao električno i na CAN bus. Dakle sistem detektuje okretanje volana kilometražu, komande na volanu itd. Do njega sam došao po preporuci. Za sve to mu je trebalo možda pola sata.
Čitam tvoj odgovor, pa mi svakakve uspomene padaju na pamet. Prvo tebi da se zahvalim, a zatim
da primetim da nisi ti ugradio sistem već ti ga je taj čovek ugradio.
A sada malo uspomena. Kada sam bio mlad najviše sam voleo da radim modifikacije radio i elektro
sistema na avionima. To je bio prilično zahtevan posao koji je morao da se obavi prilično brzo. To se
radilo sve dok se ne odradi, po 15-18 sati dnevno. Jer avion se povuče iz saobraćaja, i onda se rade
svi predviđeni radovi u tom roku. Avion se povlačio na dok ili u eksploataciju. Ako je bio na doku onda
je bilo više vremena za modifikaciju.
Kako se radilo? Usaglasi se i overi šema i onda u izradu instalacije. Prvo se definišu potrebne dužine
grana instalacija, definišu se potrebni preseci i dužine žica kao i njihove vrste. Trebuju se utikači, žice
koaksijalci, nabavljaju rekovi i kreće se u izradu. Sve žice su imale preseke u AWG, bile sa izolacijom
za više temperature, ne silikon ili teflon već razni slojevi uglavnom staklenih niti. Svaka žica koja uđe na
avion mora da bude obeležena oznakom za određeni sistem, vrstu i broj pina. Obeležavanje se vršilo
termo štampom, slično zlatotisku, crnim slovima i moralo je da bude prisutno celom dužinom svake te
žice. Na koaksijalce su se navlačili žuti termo bužiri koji su se štampali. To označavanje je vrlo važno
u slučaju da dođe do nekog oštećenjenja tamo negde može da se prepozna žica. Svi utikači i splajsovi
su se krimpovali, a utikači koji su se lemili nisu smeli ni da vide bilo kakvu pastu. Svaki uređaj ima svoju
kontrolnu kutiju negde u kabini, a on je obično smešten u E compartmentu, koji obično kod prednje noge.
Normalno, određene žice su putovale prema osiguračima, raznim davačima, antenama i td.
Snopovi kablova su vezivani kanapom, nisu ubacivane šelne. Svaki snop je imao svoju oznaku na oba
kraja i na odvodima. Instalacija za voice recorder, crna (crvena) kutija, je bila baš gadna jer je išla celom
dužinom aviona. Mikrofon u kabini, a uređaj u repu na kraju aviona.
Kada se odradi instalacija, ide testiranje instrumentom, kontrola i onda povezivanje na stolu da sistem
proradi. Kada se izvrše svi testovi, sve se pakuje i nosi na avion i onda nastupa montaža žica i ostalih
elemenata. Sudeluje tu više ljudi, recimo limari postavljaju dablere za antene, ovi sa doka znaju puteve
instalacije, ugrađuju se novi osigurači, dodaju oznake i vrši se test sistema, obično van hangara.
Ako se prođu testovi, potpisuju se i overavaju kartice, ubacuju modifikacije u knjige i avion se prima za
saobraćaj posle više dana krvavog rada.
Zašto sam to voleo da radim, prvo je to bio priličan izazov. Ostali su se plašili da se ne zaglibe, a i taj
posao je tražio da se par dana praktično zarobiš. Ali kada predaš posao, odmah mazneš 5-6 slobodnih
dana, što sam ja voleo. Odmah ili neko putovanje, ili na Savu u čamac.
Prema tome, odradio sam dosta instalacija neuporedivih sa auto multimediom, i da me zeza neki magarac
neću dozvoliti.
Blago onome ko rano poludi, ceo zivot mu u veselju prodje
Nikad više u Dotmarket