Citat:
dejanet :
Nigde nisam rekao da obrazovanje i strucnost nemaju vrednost, u ostalom zivim i radim delom zahvaljujuci strucnosti i svom obrazovanju. Ono sto je u ovom primeru oko sata i treninga bitno, jeste da se kao i 99% ljudi ne spremamo za olimpijadu, vec uzivamo fizicku aktivnost u zavisnosti od afiniteta. Taj afinitet moze stici maksimlno do npr. polumaratona. Svakako da je trener pozeljan u raznim fazama i situacijama, ali u 90% nije potreban.
Jesi rekao upravo to jer si na moje pitanje koje je glasilo „Mislis li ti da si ti u stanju da na osnovu sata (podataka)
uspesnije odradis trening nego pod vodjstvom strucnog trenera?”
odgovorio sa „
Naravno da mogu, jer dobijam kljucne informacije o radu srca i faze treninga u realnom vremenu ili dobija program koji automatski suflira u zavisnosti od tih podataka. ”
sto upravo to znaci. Obzirom na ono kasnije sto si navodio o tome - znaci priznajes i vrednujes obrazovanje i iskustvo ali kad si ti u pitanju mozes bolje od strucnjaka. Tako si napisao. mislim...

(i jos jedno znaci - po tebi strucnjaci po pitanju treninga su potrebni samo i iskljucivo vrhunskim sportistima a obicnim ljudima ne jer sat... mislim...

)
Ali - ovo nije ni tema ni deo ES-a gde se cavrlja o tim stvarima nego strucni (i to usko strucni) deo gde se govori o specificnim stvarima vezanim za Muzicku produkciju pa ne bih vise o bilo cemu
sto nije u skladu sa tim. Postoje brojne teme gde je to primerenije po svemu...
Citat:
dejanet :
Upravo pricamo o tome da je pristup alatu, kao i svim fazama procesa stvaranja muzike slobodan. Zasto mislis da je dugogodisnje iskustvo toliko presudan faktor? Moje misljenje da je obrazovanje iz oblasti od interesa vazno, iskustvo a zatim talenat i mladost(sto manje godina). Sa slobodnim pristupom svi ovi elementi se lakse prolaze odnsno ispoljavaju. Obrazovanje je kvalitetnije i lakse, talenat se lakse moze prepoznati/ispoljiti i sve ovo dok je covek mlad, takoreci tinejdzer.
Uvek je bio slobodan ali je sada daleko pristupacniji po pitanju kinte i to je jedina razlika. I ranije je bilo pristupacno ali je bilo skupo, sto nije sprecavalo masu njih da ipak udje u pricu. Ali je
velika razlika u tome sto se danas potpuno izgubio kriterijum kvaliteta pa je dovoljno imati alat za razliku od nekada kad je alat sluzio svrsi ali ako nema kvaliteta alat je bio nevazan. Kazem,
i ranije su otvarani Studiji i masa ljudi je u svakojakim oblicima radila na Muzici / bavila se Muzikom ali su parametri kvaliteta bili odlucujuci kako o uspesnosti tako i u svemu ostalom. Ali
talentovani su ranije uvek nalazili mesto i bivali uspesni. Danas je dovoljno da se ima kompjuter i da se zeli i udje se u posao bio talentovan - sto ranije nije moglo ni na koju foru.
Ono u cemu strasno gresis je sledece. Danas je neuporedivo teze talentovanima da uspeju nego ranije! Upravo slobodan pristup procesima je rezultirao banalizovanju svega moguceg
i nemoguceg pa je tako i sto se Muzike tice. Danas, gubljenjem pojma „vrednost”, je situacija da svaka susa misli da moze necim da se bavi nipodastavajuci sve ostalo sto je vezano za to
nesto. Nekada je neko ko je talentovan za Muziku bio u jako malom procentu i lako je prepoznavan jer se svidentno razlikovao od ostalih ali i ostalima koji nisu bili talentovani za Muziku
nije ni na kraj pameti bilo da se time bave pa je bilo i logicno da je taletovan imao i rezona i perspektivu da se u zivotu bavi onim za sta ima talenat!!! Danas u moru onih koji ne hebu
to sto nisu talentovani nego se time bave samo zato sto to hoce je jako, jako, jako tesko uociti talentovane za Muziku!!! Jako tesko!!!
Pristupacnost procesima u Muzici je donela samo jednu jedinu pozitivnu stvar - >>>jefinije je nabaviti /
cena kostanja alata<<< - a sve drugo je od loseg do katastrofalnog!
Danas neko bez talenta i iskustva moze da se bavi Muzikom,
najvise je takvih, u pitanju je ogroman broj takvih!, a samim tim sto je ulagao smesno male cifre I u opremu i u iskustvo
moze da formira sramotno nisku cenu sto i rade. To se inace valjda nazica nelojalna konkurencija... Toliki broj, a procenat je nevidjeno veliki, takvih je doveo do nevidjenog pada kvaliteta.
Jer oni koji imaju kvalitet ne mogu da ga plasiraju jer kalitet podrazumeva vreme a vremena nema jer svako zaostajanje znaci marginalizovanje na trzistu koje je zasiceno novim u vremenskom
trajanju od odmah sada. Toliki broj onih kojima je pristupacnost procesima onogucila da time bave izbacuju svakodnevno uzasan broj nekih primeraka necega pa oni talentovani / iskusni / dobri
jednostavno nemaju vremena da se posvete kvalitetu inace nece imati 'leba da jedu - bukvalno je takva situacija.
Pristupacnos procesima rada u Muzici je donela finansijsku katastrofu sto se tice cene kostanja proizvoda. Sada svi rade za sitne novce, svi. Sada je cena svega spustena na svega 10 ~ 20
procenata samo zahvaljujuci bas toj pristupacnosti. Mladji to komentarisu sa „Ma super je ta kinta jer moji cale i keva toliko ni u ludilu nisu mogli da mi daju.”, ti isti mladi za koje kazes da je
za njih znacajno pristupacnost procesima rada. Stariji, iskusniji, oni koji su dugo u poslu komentarisu sa „Pa sta da se radi, ako bih trazio vise otici ce kod nekog klinca za jos manje para nego
sto mogu da trazim a ja od toga zivim pa ako odu kod nekog drugog od cega cu da zivim?!”, jednostavno su prinudjeni na to.
Ne treba zaboraviti da je rec o Muzici gde je osnova stvaranje i kreativnost a ne stancovanja kao na traci - a pristupacnost procesima rada je dovela upravo do stancovanja! Na traci nema vremena
za stvaranje i kreativnost nego samo za stancovanja. A kad je veliki broj primeraka / komada sam pojedinacni komad je jeftin, daleko jeftiniji nego da je rucno radjen!
Da... pitao si „Zasto mislis da je dugogodisnje iskustvo toliko presudan faktor?” - pa ne mislim nego je tako. Ne mogu da verujem da uopste treba o tome pricati ali eto... Obrazovanje jeste vazno
ali samo kao odlicna osnova I nista vise. Veci broj diplomiranih sam imao priliku da uposljavam ili probam za posao. Postoje dve 'vrste', oni koji su imali praksu paralelno sa studiranjem i ono
koji nisu imali praksu paralelno sa studiranjem, mislim na praksu u procesu rada u nekom Studiju. Ovi prvi su bili prilicno upotrebljivi i lako se sa njima I radilo I lako su se obucavali / ucili ono
sto nije bilo na fakultetu. Ovi drugi su uglavnom bili potpuno neupotrebljivi I jako tesko su shvatali razliku izmedju teorije I prakse.
Da li uopste treba objasnjavati razliku izmedju teorije I prakse? Ae bar malo konkretno. Covek sa iskustvom jos pri usnimavanju kako ce to da zvuci u mixu. Neiskusan covek ce da se bori sa
osnovama usnimavanja i ni na koji nacin ne zna koako ce to zvucati u mixu sve do trenutka kad pocne da se mixa - sto podrazumeva veliki stepen gresaka jos pri samom usnimavanju sto dalje
rezultira losim mixom a vrlo cesto je potrebno ponovo nesto usnimiti da bi uopste moglo da se mixa. To sto sam napisao je provereno I dokazano milion puta do sada.
Sam pojam Studio - ma kog formata bio - je svakako daleko specificnija stvar nego sto mislis I potpuno je nemoguce svako paralelisanje radi cavrljanja sa bilo cim drugim u zivotu.
Ukratko.
(voleo bih da se vratimo temi i u vezi teme i pitanja koja se ticu teme i postavljaca teme)
A
Pozdrav!
"Grand Magus and Supreme Wizard of professional
audio applications in the known universe and beyond"
E-Mail:
[email protected]
Home Page:
http://www.linkedin.com/in/sceka
:) "Nije ti palo na pamet da nekom inteligentnijem postu daš lajk?" (By Nebojsa)
Pravi biser: „Sada sumnjam da bih ucestvovao u poboljsavanju Nebojsinog foruma.”