Ponovio sam 100 puta do sada, i evo opet ću: Kad budete bilo koji iProizvod posmatrali kao nakit, i stavljali ga u isti koš sa nakitom, biće vam neke stvari mnogo jasnije.
Recimo, šetam sa drugaricom Knezom pre par dana, i u swarowskom vidim nekih par figura od kristala, neki leopard, pa neki bik, i neki leteći strelac, Amor ili neki anđeo, pojma nemam... Ali lepo na oko, i još na postoljima od nekog granita... Cijena?
83 kilodinara.
Jbte, kad mi čuka preskočila - 83000!!! Mislim, lepo je to, ali dao bi za to max 2-3 soma, ma ustvari ni toliko, a ne 83?
A moja drugarica se zalepila za izlog, mislim da je špahtlom ne bi ogulio odatle - i još izjavi da bi rado kupia svih 6 izloženih.
Ej, to je parče fakin silicijuma pretopljeno, i malo brušeno - ej, termički obrađen kamen bre, parče stakla sa prozora, malo drugačije oblikovano, što reče onaj u domaćem filmu "go*no ko go*no, samo slatko", ali eto, cijena mu je 83kdin.
No, to je ekonomija: cena nečega u prodaji je direktno srazmerna maksimumu koji je potencijani kupac spreman da plati - i ni sa čim više nema veze; ni sa utrošenim materijalom, ni vremenom, ni troškovima, samo sa spremnošću kupca da to plati.
Da bi se određenom proizvodu veštački podigla cena, koristi se marketing.
A najskuplje stvari na ovom svetu, u koje ubrajam Vertu, Apple, Breitling i sav ostali nakit - koriste svaki mogući marketinški trik da svoje stvari prodaju što skuplje.
Viralni marketing im u tome maksimalno pomaže, a za isti su zaduženi fenboji.
Dakle, telefon = telefon, ali telefon sa cirkonima, ili logoom jabuke != običan telefon.
Već je nakit i telefon all in 1.
---------------------------------
Tako da, ko kupi dotične, i potpuno kapira da je to ujedno i u funkciji nakita, potpuno je pogodio poentu.
Dotični nakit/telefon/kristali na stolu u većini ljudi budi osećaj prestiža, a u njihovoj okolini osećaj zavisti. Jbg, svako bi da bude Alfa+, ili barem Alfa- a ovo je izgleda baš dobra prečica; kupiš neki nakit, i odma si Alfa- minimum, a nisi više Omega! Ili si barem Beta+.
...bar u svojim očima :)
No, onda naiđu ljudi koji ne bi da igraju tvoju igru (transakciona analiza igara: Koju igru igraš od Erika Berna) - i naravno ne shvataju zašto si kupio nešto što je očigledno
pis of krep, i ima jeftinije: oni bi da igraju drugu vrstu igre sa tobom; ali ti se ne daš, jer ako zaigraš, gubiš! Gubiš viziju sebe u svojim očima, da bi porastao u očima te nove grupe: a niko ne voli da mu se mišljenje o sebi samom sroza.
--------------------------
Od svih su mi najmanje jasni oni koji nemaju pojma zašto su nešto kupili; ne oni što tvrde da je to
magičnotm, pa da zato mora da bude skupo: oni samo drugim rečima govore da je to nakit, i da su toga svesni; ni oni koji pričaju kako je to čudo tehnologije, kad je jasno da isti
krep mož da se kupi za manje: oni samo namerno obmanjuju sebe - ili svoju okolinu, i barem traže neko opravdanje za davanje tolikog novca; ali oni koji ni ne znaju zašto su to uzeli - onaj tip ljudi koji, kad bi video da dvajs ljudi jede go*na iz kontejnera uopšte ne bi stavili prs' na čelenku - nego bi odma i bez razmišljanja i sami se na'ranili - e oni su mi najmanje jasni: ili su možda samo veoma underclock-ovani u mozak.
---------------------------
E, a sad kad sam vam objasnio ceo advokasi na es-u, red je i da vam zabodem jednu sičicu - da lakše s'vatite priču o alfama i betama - a i da se pronađete, što da ne :)
Samo bez preterivanja ;)

Kad, tokom pravljenja Nes kafe, umesto da uzmeš mleko iz friza tamo ustvari staviš Nes konzervu - shvatiš koliko je multitasking za*ebana i pipava rabota :)