Citat:
zoksula: Dakle mislis da ako ima firmu na kipru (novac stize iz stranih izvora) i ako onda uzmes neke pare sa bankovnog npr za topli obrok ne placas nikakav porez? A ako uzmes pare za sebe ko platu onda im platis 10% zar ne? Kako se to pravda - samo napises toli obrok kada podizes novac u banci i to je to? Ili se placa godisnji porez na dohodak firme sto je ekvivalentno?
Prvo i osnovno, izvan Srbije nema nerazumne strogoće sve u svrhu države, očekuje se da svako radi po zakonu. Nema fašizma, nema problema sa inspektorima, poslovanje je slobodno, Kipar je pun Rusa i svih mogućih biznismena. Lijepo je mjesto za odmor, iako dosta daleko, ali nije problem za one koji vole da putuju. Imaš kako grčki tako i turski Kipar, a u oba prostora imaš offshore banke, tj. banke koje čuvaju bankarsku tajnu, mnoge daju kredite poznatim klijentima i imaš mnoge usluge i povlastice koje u Srbiji nemaš.
Iskreno, mi nikome ne preporučujemo da račun offshore firme drži unutar evropske zajednice, ali neki jednostavno zahtijevaju. Inače, Kipar je prije imao kompletno offshore firme, sa kojima se nije trebao plaćati porez, a samo radi pritiska, tj. da ne budu svrstani na crnu listu, podigli su porez na 10% za preduzeća. To je samo formalno podignuto, samo da se ne može reći da je Kipar porezni raj, iako situacija ostaje sasvim ista, Kipar jeste porezni raj, nije se ništa značajno promijenilo.
Kad imaš račun, praktično bilo gdje izvan ex-YU, banka ti ništa ne uslovljava. Recimo možeš da dižeš novac, stavljaš novac, primaš, šalješ, radiš sve transakcije, ali banka ti ne uslovljava na koji način i po kojem osnovu. Niti se banka miješa u tvoje knjigovodstvo niti se porez plaća na bankarski račun. Banka je dužna da zna kome se novac šalje, od koga se prima, u koju svrhu, ali to je u svrhu sprečavanja pranja novca. Kod većih transakcija banka će da pita preduzeće da pokaže fakturu ili ugovor za usluge.
Radi nekih pojedinaca, kriminalaca, banke su u Kipru poprilično stroge po pitanju održavanja računa. Npr. pitaće vlasnika računa da pokaže fakturu ili ugovor kao osnovu plaćanja čak i u slučajevima kada su to manje sume ili kada to stvarno nije uobičajeno u drugim državama.
Recimo u Švicarskoj, primate € 100,000 na račun, pa to je uobičajena stvar, banka ne mora ništa da te pita. Jedna banka u Švicarskoj mi kaže, da ako je firma evropska, ne pitaju ništa do € 200,000. Dok neka druga amaterska banka osnovana u Švicarskoj, ali koju vode Italijani, pita za svaku sitnicu, čak i onu fakturu od € 50.
Treba gledati da se bankama ne odaju poslovni kontakti jer to banke iskorištavaju. Mnogi ne shvataju da je banka samo jedno preduzeće koje pruža usluge, koje ima i te kako koristi od uvida u poslovne transakcije.
Uprkos tome, bankama nije bitno kome se šalje novac, od koma se prima, dok god mogu da ustanove da je transakcija zakonita, tj. da ne dolazi iz droga, bijelog roblja i sličnih kriminalnih djela.
Po pitanju korištenja novca na računu: jeste, sasvim slobodno podižeš novac i sasvim slobodno stvaraš svrhu korištenja novca. Nisi dužan da objašnjavaš banci, neće ti ništa pitati ako podižeš gotovinu. Nikome ne plaćaš 10% zato što dižeš novac za bilo kakvu platu.
Opet ponavljam, porez se ne plaća na bankarsi račun, već na dohodak ili dobit koja se utvrđuje knjigovodstvom.
Tokom godine imaš kao nerezident sve mogućnosti da smanjiš knjigovodstveni dohodak na NULU, ili ostaviš na € 100 dobiti, pa platiš porez 10% i možeš reći da uredno plaćaš poreze.
U praksi: novac podižeš proizvoljno, koristiš kako želiš, plaćaš šta želiš, kupuješ, primaš, radiš sasvim slobodno. Poslovanje izvan Srbije je ipak sasvim nešto drugo. Neće ti banka u Italiji zabraniti obaviti neku transakciju bilo kome, primiti od bilo koga ili te pitati da za podizanje gotovine "pravdaš" -- jer to banci ne pravdaš ništa. Banke u drugim zemljama samo žele da znaju da novac nije iz kriminala, to je sve. Ali, te ne zadržavaju u bilo kakvim transakcijama.
U Srbiji, imaš svoju firmu DOO, zatreba ti novac za osnovne stvari, sad ti trebaš da pišeš i pravdaš zašto podižeš novac. To je za plakanje.
U drugim zemljama knjigovodstvo igra glavnu ulogu, možeš obraditi transakcije na kraju godine i samo svrstaš transakcije tamo gdje spadaju i gledaš da se knjigovodstvo svede na nulu. Bankarski račun jeste jedan faktor. Ali nisi obavezan da primaš novac na bankarski račun, smiješ u gotovini, smiješ da primaš sve vrste vrijednosti na način kako poželiš. Veće gotovinske transakcije se u nekim zemljama moraju prijaviti, ali to te ne sprečava da primiš gotovinu.
Možeš da imaš 2 firme, koje imaju zadnji dan knjigovodstva u godini u različito vrijeme, pa jednostavno u svrhu usluga, ili ulaganja, prebaciš svu dobit drugoj firmi, kod prve ne platiš porez zakonito, kod druge nisi dužan u to vrijeme da predaješ knjigovodstvo, sačekaš, pa prebaciš ovoj prvoj kasnije.
Smiješ da pozajmiš novac, kome god, da primaš pozajmica, od bilo koga i tako dalje. Smiješ recimo da napraviš ugovor sa sobom, da u svrhu očuvanja zaštitnog znaka i registrovanja zaštitnog znaka, primaš sumu od € 10,000 i to je sasvim korektno, niko te neće radi biznisa maltretirati. Ta se transakcija mogla uraditi upravo zadnjeg dana knjigovodstva, tako nemaš ni tih € 10,000, jer si svu dobit potrošio i nemaš poreza jer nemaš više osnovice na kojoj bi porez izračunao.