Gorane,
Zakon se pravda time da te država stimuliše da ti budeš stvaralac, pa da se kroz razvoj to vrati svim građanima.
E, sad, da li je to opravdanje smisleno i koliko, to je druga stvar. Dakle, govorim o logici (smislu, svrsishodnosti), tj. interesu građana, a ne o moralu, poštenju i pravičnosti.
Odmah da ti kažem, ja ne mislim da su autori Bogom dani i da oni treba da imaju sva prava, a korisnici nikakva. Obe strane treba da imaju svoja prava i zakon treba da štiti i jedne i druge. Ja recimo ne vidim nikakav smisao u isključivanju računarskih programa iz prvog stava člana 46. Dakle, ja imam pravo da napravim sigurnosnu kopiju za ličnu nekomercijalnu upotrebu u slučaju filma na medijumu koji sam kupio, ali ne i programa. Čemu?
No, takođe mislim da je sprovođenje najgoreg zakona bolje od anarhije. Pričao mi je otac da je pitao svojevremeno neke stare ljude iz nekog kraja gde su se smenjivale vlasti tokom II Svetskog Rata, pod kojom vlašću im je bilo najgore, a da su mu oni rekli da je najgore bilo kada nije bilo nikakve vlasti.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.