Grešiš malo u startu što u upoznavanje OOPa ubacuješ priču sa bazom. Imaš tri osnovne prednosti koje ti OOP donosi: nasleđivanje, enkapsulacija i polimorfizam
1. Nasleđivanje, ovo je najrazumljiviji deo OOPa, potiče iz zdravorazumske logike da razni objekti u prirodi dele neke zajedničke atribute. Npr. taj radnik kojeg si ti napravio, je osnovna klasa za sve radnike u firmi, nosi ime, prezime, ima npr. metode Zaposli, Otpusti, DajGodisnji, property-e BrojRadnihSati, itd. E sad, u jednoj firmi radnici nisu svi isti, imaš sekretaricu, čistačicu, programera, itd koji pored osnovnih atributa imaju i neke svoje spcifične (sekretarica: BrzinaKucanja, programer: VBNetIskustvo, itd). E sad da ne bi za svaku kateogriju radnika pisao iste atribute i kod za osnovne stvari, samo naslediš klasu radnik i dodaš specifičnosti, štediš vreme
2. enkapsulacija iliti skrivanje pojedinosti. svaka klasa ima neko svoje interno funkcionisanje, u principu time možeš da sakriješ detalje izrade, i da kad nekome daš svoju klasu kažeš: ovaj metod radi to i to, a kako radi šta vas briga... Ima ovde još detalja ali da ne tupim mnogo, ovo ionako nema neke svrhe kad sam radiš sve klase.
3. E, najlepša stvar, polimorfizam. Omogućava objektu neke klase da se predstavlja kao da je objekat nasleđene(ih) klase(a) a da pri tome zadrži svoju funkcionalnost. Npr. imaš iterativnu funkciju koja obračunava ukupan broj radnih sati koje firma odradi, kao ulazni parametar prima objekat tipa radnik, i iterativno u statičkoj varijabli sumira vrednosti BrojRadnihSati propertija za sve prosleđene radnike. Kao stvari parametar, ti možeš da pošalješ i sekretaricu i čistačicu i programera, funkcija će ih videti kao da su samo "radnik". Ovo si skontao nadam se.
E sad, ako klasa programer koja je nasledila klasu radnik, nadjača (override, ne znam šta je gore original ili prevod) property BrojRadnihSati i umesto 8 vraća realnih 12

i ako objekat programer proslediš u pomenutu funkciju, bez obzira što funkcija vidi samo klasu "radnik", BrojRadnihSati će vratiti 12. Ovo je vrlo moćan koncpet ali će ti trebati neko vreme da skontaš praktičnu primenu.
Evo ti primer iz .net-a, kad otvoriš handler za click na dugme, vs.net ti napravi npr.
Code:
private void btnAdd_Click(object sender, System.EventArgs e)
iako će objekat sender uvek biti "Button", on je ovde deklarisan kao "object" koji on nasleđuje. Zamisli sad da imaš još jednu kotrolu, recimo linkbutton, i hoćeš da ima istu funkcionalnost, umesto da pišeš hovi nandler za novu kontrolu, samo onClick nove kontrole povežeš sa postojećim handlerom. Iako su obe kontrole (objekti) različitog tipa (Button i LinkButton), obe nasleđuju object i ova konstrukcija radi savršeno.
E sad, baza. postoje razne metode da se objekti "pretoče" u bazu, ali one najviše zavise od toga kako je baza projektovana. Najčistiji način je da i snimanje/učitavanje obavljaš hijerarhijski, dakle, imaš Save metod koji uvek override-uješ i koji pozove nasleđeni Save i onda "dosnimi" svoje specifične podatke. Ako si bazu projektovao kao i objekte, tj. da postoje tabele radnik, sekretarica, cistacica i programer koje su relaciono povezane, to ti je najlakši i najčistiji način. A samo upisivanje podataka, to možeš ili 1-tier (instanciraš datalayer klasu kojoj proslediš podatke pa ih ona snimi) ili 2-tier (proslediš ih nekoj biznis klasi koja prvo obavi neke analize i provere pa onda ako je sve u redu ona sama pozove data layer), u principu izbegavaj da direktno koristiš bazu iz Save metoda, tu se uvek podkrade neki bag.
Moj iskren savet ti je da nadješ neku dobru knjigu o OOPu u VB.NETu, obratiš dužnu pažnju na gornje tri stavke (ima tu još stvari, ovo su samo osnovne) i za početak zaboraviš bazu, posle kad to savladaš imaćeš dovoljno znanja za neku knjigu tipa "višeslojno programiranje" gde ćeš sigurno imati konkretne primere ali ćeš moći da ih razumeš.
Sloba je za 12 godina promenio antropološki kod srpskog naroda. On je od jednog
naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji
je voleo da vidi, da putuje, da upozna,
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan,
sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv - Z.Đinđić