Postavlja se pitanje kako duznik moze da ulozi prigovor zastarelosti ako nema glavne rasprave pred sudom
Ne čitaš pažjivo šta sam napisao.
Evo da rezimiram:
Tražiš od poverioca da te briše iz evidencije.
Poverioc odbije.
Popričaš malo sa poverenikom za zaštitu podataka o ličnosti.
Ako to ne reši problem podneseš tužbu za brisanje podataka iz evidencije poverioca.
Ako se poverioc pozove na dug ti se pozoveš na zastarelost. --> Kako Mali Perica zamišlja ročište u parnici

Dakle imaš raspravu u kojoj se možeš pozvati na zasterelost.
Nemaš raspravu.
Rasprava, tj. parnica počinje tvojom tužbom u kojoj tražiš da se tvoji podaci brišu iz evidencije.
Tuženi podnosi sudu dokaz da postoje nenaplaćena potraživanja, koja su dovoljan razlog da tvoji podaci ostanu u evidenciji. (Ponavljam: dužan si pa si dužan. Kad prođe 12 meseci ne znači da nisi više dužan.)
Sud donosi presudu: "U ime naroda .... kompanija ima pravo da čuva tvoje lične podatke".
Čiča-miča gotova priča. Gubiš parnicu, plaćaš sudske troškove. Šta tu nije jasno?
Ne možeš ti da potegneš parnicu za lične podatke, a da onda, u istoj parnici tražiš da ti se obrišu dugovanja.
Imao bi parnicu ako je potegne kompanija, i tuži te za naplatu potraživanja.
E, onda ti kao tuženi podnosiš dokaz sudu da je prošlo više od godinu dana, i pozivaš se na zatarelost potraživanja.
Sud donosi presudu: "U ime naroda .... Ali Imam ne mora ništa da plati, jer se pred sudom pozvao na zastarelost potraživanja". Čiča-miča gotova priča, tužilac gubi parnicu i plaća sudske troškove.
Ali ovo i dalje ne znači da potraživanja ne postoje, i da moraju automatski da se brišu. Ne mogu se sudski naplatiti, ali to ne znači da ne postoje.