Analiza: Topličić Miloš
-Mašinski jezik
-Binarni sistem
-Hardver
Mašinski jezik kao osnova svakog mikroprocesorskog rešenja je u svojoj logičkoj suštini binarni.Dakle,to je jezik koji poznaje samo dva slova odnosno dva simbola.Iz praktičnih razloga to su simboli "0" i "1"."0" označava da na ulazu nema napona,a "1" da je napon prisutan.To je klasično logičko kolo i to je svima poznato.
Naša azbuka poznaje 30 slova odnosno simbola.Mi prilikom govora koristimo glasovne interpretacije tih simbola.Zamislimo da je naša azbuka binarna,i da umesto 30 simbola imamo na raspolaganju samo dva simbola,recimo "0" i "1".
Situacija:Razgovaraju dva čoveka.Osoba "a" pokušava da saopšti osobi "b" sledeću rečenicu:
"Gde si čoveče,šta se radi kod tebe?"
Pošto je čovek u stanju da proizvede oko 32 glasa,to znači da svakom glasu treba da dodeli kombinaciju od 5 simbola koristeći "0" i "1". Znači: A=00000,B=00001,V=00010 ... Š=11111. Prethodna rečenica se sastoji od 27 simbola ne računajući prazna polja i znakove interpunkcije.
Znači: 27*5=135
Zaključak:Ako bi čovek bio u stanju da proizvede recimo 1000 glasova,naša azbuka bi se sastojala od 1000 simbola.U čemu je prednost?Pa jednostavno, ljudi bi se "brže" sporazumevali.Umesto 27 glasova koliko je potrebno za navedenu rečenicu čovek bi upotrebio samo jedan ili dva glasa koji bi datu rečenicu doslovno opisali.
Šta je sa mašinskim jezikom?
Pa situacija je ista.Da se mašinski jezik sastoji od 1000 simbola,povećala bi se brzina mikroprocesora,ali to povlači za sobom niz drugih promena na hardveru.Postavlja se pitanje kako je uopšte moguće koristiti takav jezik i šta bi ti simboli tada predstavljali?
Binarni mašinski jezik je jezik jednosmerne struje: 0-nema napona,1-napon je prisutan.Znači napon je parametar.Tranzistori kao osnovni elementi mikroprocesora imaju prag provodnosti oko 0,6V i oni zbog prevelike strmine f(i)=u mogu jasno da razdvoje samo dva stanja 0 i 1.Tako da analogni sistemi nemaju dovoljnu preciznost.A tu se postavlja i pitanje kako memorisati analogni signal u svom izvornom obliku.Jedini način nama poznat jeste da se taj signal pretvori u digitalni i to rade sve vrste memorija.
Šta je sa protokom podataka?
Ako bi dva mikroprocesora komunicirala preko određene magistrale(recimo etar):
Binarni sistem zahteva najveći slobodni prostor,pa je zato danas bukvalno nemogući
real-time prenos veće količine podataka,recimo običan ljudski govor a da ne govorimo o muzici ili ne daj bože o multimedijalnom sadržaju.
Vratimo se na binarni mašinski jezik.To je jezik jednosmerne struje.Da li postoji jezik naizmenične struje?Teorijski da, ali koji je to osnovni element koji bi razumeo ovaj jezik?Kod jezika jednosmerne struje to je: tranzistor,relej,običan prekidač...
Osnovni element koji bi razumeo mašinski jezik naizmenične struje, odnosno mašinski jezik sa osnovom, recimo 1000 je oscilator, odnosno precizno brušeni kristal...
Parametar ovog mašinskog jezika nije sada napon već frekvencija i to je suština stvari.I eto jedne koristi od matrix-a odnosno matrice.

Osnova može biti i veća,to pre svega zavisi od preciznosti oscilatora odnosno kvarca.Ako se ovo ispostavi kao tačno osnovni element "novih računara" bio bi oscilator koji je u stanju da prepozna 1000 ili više različitih frekvencija i da ih prosledi na odgovarajući ulaz.
Oni koji malo misle glavom sada će se zapitati kako memorisati takav kod.Znamo da magnetni diskovi razlikuju takođe dva stanja a situacija je slična i sa RAM memorijom.
Na kojem principu bi radili budući memorijski sklopovi?Frekvenciju je teško zapamtiti pomoću magnetnih diskova.Ali šta je sa elementima oscilatornog kola? Opet matix!
Ako nam je frekvencija parametar mašinskog jezika,koji parametri utiču na vrednost frekvencije? Induktivnost i kapacitet!
Buduću cd-romovi biće izrađeni od posebne vrste dielektrika,čija su dielektrična svojstva promenljiva po delićima koncentričnih krugova.

nastaviće se! (Naglašavam da su ovo predpostavke,treba proveriti!)