Ne moze se
izricito tvrditi da je potrebna izolacija, posto nemamo pojma kako izgleda cela skalamerija, odnosno sistem koji se meri.
Negde je neophodan common mode nacin merenja, uz
minimalan utrosak raspolozive struje. Ono sto "pojede" razdelnik i eventualno bafer
Negde ima struje na rasipanje(skoro ako u NN sklopovima, nekoliko desetina mA), pa se moze merni sklop kititi sa dodatnim komponentama, "povlaciti" i desetam mA, ali i dalje
nije obavezna(potrebna) izolacija..od cega..od 2V sa razdelnika?
I postoje odredjene potrebe i sklopovi kod kojih je potrebna izolacija...ali ovde svakako nije rec o tome..
Ground loop se zna kada se javlja, ako su mase razdvojene i dozvoli se razliciti potencijal doticnih "masa".
Izolovanje je veci generator ground loop problema, od modela DC merenja sa zajednickom masom.
Pomalo je ceo problem naglavacke postavljen, mistifikuje se i obraca paznja na AD konverziju i nekakve "apsolutne preciznosti", a za 2KV i ne mora preciznost da bude imperativ(precizno se tesko i moze znati koliki je visok napon), nego korektnost sklopa i ponovljivost merenja...
Ona (nadam se zeljena)situacija: za
isti ponovljeni visok napon, da postoji
isto ocitavanje, a ne zavisno od temperature, vlaznosti ambijenta, ili labilnosti komponenata u sistemu...
Drami se oko "brige" o AD konverziji, zastite konvertora(cesto jeftine i nevazne komponente), a ne brine se o VN komponentama(cesto skuplje i pouzdanije od sitne elektronike), koje ce obezbediti pouzdanost merenja u velikom broju ponavljanja..pouzdanu zastitu(svojim karakteristikama, koje su impresivnije od navedenih "izolatora") i korisnika i uredjaja
Ili je to stran aspekt posmatranja? Vazno da je neki AD konvertorcic napudran, zasticen, "odradjen",

a smejurija koju ce dobiti da "obradjuje" je za zanemarivanje...?