Narode, od danas sam i zvanično Magyar allampolgar

! Konačno je stavljena tačka na ovu priču, posle 11 meseci truda. Pre svega, želim da se zahvalim svima koji su svojim komentarima davali smisao ovom forumu, jer bukvalno svaki moj korak u ovoj proceduri se vodio iskustvima članova, informacijama, i bez foruma ne znam kako bi sve ovo izgledalo za mene. Predaju papira sam već opisivala, ne bih se vraćala na tu priču, ali ću vam prepričati dešavanja sa zakletve. Ponoviću samo da sam 10. jula predala u Kiskunhalas-u, i danas, na petak 13. imala zakletvu u Morahalom-u.
Bilo je zakazano za 12.30h ali se moglo ući u hol zgrade i ranije, odmah se videlo da će biti dosta ljudi. Po mojoj slobodnoj proceni, bilo nas je oko 150 kandidata, plus "pratnje", roditelji, prijatelji itd. U holu su postavili sto sa kafom i vodom, davalo mi je nadu da ako su već tako gostoprimljivi, neće na drugom mestu biti čuvene i famozne fascikle. 10-ak min pre zvanične satnice za početak, matičarka nas je pozvala da uđemo u salu i svako je seo gde je hteo. Nisu još svi stigli, ali je iskoristila priliku da održi mali govor i uputi nas u "plan i program". Faca joj je bila ozbiljna, i ponovila je 2 puta, da ko ne zna jezik neće moći dobiti državljanstvo, izvršiće malu proveru pri prozivanju. Iskreno, nije mi bilo svejedno, jer iako imam dooobru osnovu i znanje iz detinjstva, u tom momentu ne znam ni kako se zovem a kamoli "trik pitanja". Prvo smo mislili da proziva nasumično, bilo je tu i mađarskih i srpskih prezimena, u početku je ulazila u neke razgovore sa tim ljudima, međutim onda smo saznali o čemu se radi. Potpisivali smo one statističke listiće, bili su već popunjeni, i dešavalo se da samo nekog pita za detalj oko podataka ako je bilo nekih nedoumica. I delile se uz te potpise Lakcim karte. Ide potpis gde pokaže, pa okrene list za drugi potpis i onda se pređe kod njene koleginice za potpis na nekom malom papiriću i ta cura uručuje kovertu za Lakcim k. Meni je nešto rekla pre prvog potpisa, ali iskreno toliko mi je zujalo u ušima da nemam pojma šta je rekla, uglavnom nikome, ali nikome nije bio problem danas. I to što je najavila strogoću, više je njena obaveza nego praksa. Mislim da je plus bio danas što su Mađari bili u veeelikoj većini, pa i kad se desilo da neko ne barata jezikom brzo bi zaboravljala. A i nas ima svakakvih... Momka je prozvala negde u drugoj polovini vremena potrošenog na to, i umesto da obrati pažnju šta se radi kad već ne zna jezik on se lepo potpiše kod nje i krene. Ona ga kulturno zamoli da se potpiše i kod njene saradnice, on je naravno ne razume i opet krene da ide na mesto da bi ona na kraju malo povisila ton i rukom pokazala da treba na još jednom mesto potpis. Pa majku mu, ako već ne znaš jezik, gledaj, kontaj, ne davaj povoda za prozivku. Bila je nervozna posle toga još minut dva ali srećom, brzo je zaboravila jer su opet ponavljam 99% prisutnih bili oriđinale Mađari. Posle toga, pojavio se gradonačelnik, najavio muzički deo, prvo je jedna cura otpevala neku pesmu solo, zatim klarinet i klavir u duetu. I onda, zakletva u glas, ponavljanje za njim, pa himna uz muziku preko ozvučenja. Kad je to završeno, imao je monolog, i posle toga deljenje državljanstava. Posle zadnje fascikle, kud koji mili moji! Nije niko od njih rekao konkretno kad ćemo biti uneti u sistem, za pasoš, ali se provlačila inf. kroz masu da je to nekih nedelju dve, toliko im kao obično treba posle svake zakletve.
Meni lično je pao veliki kamen sa srca. Uložila sam mnogo za ovaj uspeh, i sad mogu da odahnem. Kao mala sam znala mađarski bolje nego srpski ali sam ga vremenom zaboravila. Živim u sredini gde nemam bukvalno nijednu osobu pored sebe koja zna bar 5 reči i otežavalo mi je da se spremam. Išla sam nekoliko meseci na kurs, u pitanju je Life College u NS-u, i to mi je definitivno dalo vetar u ledja da vratim osnovu, da me podseti šta sam sve znala, da osnažim gramatiku, i naravno naučim dosta novog. Učilo se iz Hallo, itt Magyarorszag! Verujem da je velikoj većini poznato o čemu je reč. Kasnije sam kupovala mađarske novine, slušala emisije na Mozaiku, išla na individualno vežbanje, jer mi je falila konverzacija i da naučim da "slušam" pitanja. Ponavljam, nisam imala ni jedan poziv iz Budimpešte, samo email za poziv na zakletvu nedelju dana ranije. Toliko od mene, nadam se da sam vam sve rekla. Pasoš neću raditi do kraja januara, ne žuri mi se. Kad to obavim, javiću vam iskustva. Srećno drugari svima, nema odustajanja!

Pozdrav!
[Ovu poruku je menjao Zole84 dana 13.12.2013. u 21:07 GMT+1]
Kad je Bog delio pamet mnogi nisu stali u red!