Citat:
commodore:
Zanima me zašto mjerenja sloobdnog pada žiroskopa koji se vrti pokazuju manje ubrzanje od onih koji se ne vrte. (Ne mislim da je u pitanju greška pri mjerenju).
Napominjem da nisam upoznat kako radi žiroskop, stoga neka neko stručniji za to odgovori, a moje uzmi sa rezervom, ja ću samo dati mehaničku ocenu razlike u ubrzanjima proizvoljna dva tela koja slobodno, od kojih jedno rotira.
Kako god, neka su oba tela u obliku valjka, i neka im je osa rotacije približno stancionarna, a otklon u odnosu na vertikalan pravac zanemarljiv.
Posmatrajmo jednu tačku na obodu valjka (omotaču). Ta tačka je podložna dejstvu 3 ubrzanja:
-gravitaciono
-centripentalno
-tangencijalno
Ta tri ubrzanja orijentisana su u pravu osa koordinatnog sistema sa osama x, y, z, tj. sva tri su uzajamno normalna, pa važi:
Rezultujuće ubrzanje a prema tome mora biti veće od bilo kojeg od prethodnih pod uslovom da druga dva nisu jednaka nuli. Sumiranjem za sve tačke zaključak se neće promeniti.
Stoga je a>g, gde je g gravitaciono ubrzanje, a ujedno i ubrzanje drugog valjka koji slobodno pada.
Međutim ako je valjak naklonjen rezultujuće ubrzanje neke tačke na njemu može biiti manje od g, jer ubrzanje koje nastaje sumiranje tangencijalnog i centripentalnog, obeležimo ga sa

i ubrzanje g mogu biti postavljeni pod nekim velikim tupim uglom pa ubrzanje neke tačke zaista može da bude manje od g po intenzitetu.
Ne znam da li žiroskop pokazuje rezultujće ubrzanje, ubrzanje neke tačke, horizontalnu ili vertikalnu komponentu, samo neko od nabrojanih ubrzanja ili više njih, ali jasno da u realnom slučaju nije tako lako stvoriti adekvatan model, jer osa rotacije se menja, a broj tačaka za koje sumiramo rezultujuće ubrzanje jako veliki, dok kod složenijih oblika koji slobodno padaju postaje nimalo trivijalan problem.