Samo za Leslija:
http://www.sanovnik.rs/CESTI-SNOVI/leteti-u-snu.html
Galija - Mi znamo sudbu
Oduvek smo se bojali visine
I nismo otkrili najvece istine
I kad smo krenuli u nepoznato
Shvatili smo zasto smo tu
Bili smo dugo vezani za dno
Izgubili smo sve jos mnogo pre
Stalno nas progoni neko zlo
Gromovi udaraju vrhove
Ref:
Mi letimo u nebo mi znamo svoj put
Mi odlazimo tamo gde cveta limun zut
Mi letimo u nebo kao pod majcin skut
Mi letimo u nebo mi znamo svoj put
STRAH OD LETENJA
Danas ‐ Psihologija
Psihološko‐edukativni centar „Akademija uspeha“ i redakcija časopisa „Psihologija za
život“
Uređuju: Psiholozi ‐ psihoterapeuti Tatjana Firevski Jovanović i Nebojša Jovanović
Iako se avioprevoz smatra jednim od najbezbednijih oblika javnog transporta, veliki
procenat ljudi pati od straha od letenja. I pored toga što statistika pokazuje da je vožnja
avionom čak 29 puta bezbednija od vožnje automobilom, čak 64 posto žena i 36 posto
muškaraca se plaši letenja, dok strah od vožnje automobilom skoro da i ne postoji.
Očigledno je da, kao i mnogi drugi strahovi kod ljudi, i strah od letenja nema mnogo veze
sa realnim rizicima i opasnostima.
Svako ko leti shvata da uvek postoji neka, makar i minimalna, šansa da na letu doživi
nezgodu, ali to je isti onaj rizik koji se podrazumeva i u svakoj drugoj aktivnosti u koju se
ljudi upuštaju, od vožnje automobila pa do šetnje parkom. Ipak, bez obzira na sve ove
činjenice mnogima ovaj specifičan strah ne dozvoljava putovanja avionom ili im od istih
pravi izuzetno neprijatna iskustva zbog kojih strepe pred svako putovanje koje
podrazumeva let.
Postoji nekoliko faktora kojima možemo pokušati da opravdamo ovoliku učestalost
straha od letenja: visina na kojoj avion leti, otvoren prostor, osećaj da je sve u tuđim
rukama i da čovek sam nema nikakvu kontrolu nad rizičnom situacijom, nerazumevanje
uzroka svih tih čudnih zvukova i senzacija u avionu pogotovo tokom uzletanja i sletanja,
zatim zabrinost od opasnosti turbulencije, činjenica da je čovek tokom leta zavistan od
mehaničkih naprava čije funkcionisanje ne razume u potpunosti, mogućnost
teroristickog napada i dr. Iz ovoga vidimo da se strah od letenja može oslanjati ili čak
poteći iz nekog sasvim drugog straha. Ti drugi strahovi su najčešće klaustrofobija, strah
od gubitka kontrole, fobija od visine, agorafobija ili strah od teroristickog napada.
Jedna od teorija kojom se ovaj strah objašnjava odgovornost za učestalno javljanje istog
pripusuje medijima zbog senzacionalizacije avionskih nesreća. Po ovoj teoriji mediji
doprinose javljanju straha od letenja stvarajući pogrešnu sliku u javnosti o tome koliko
ljudi zaista strada u avionu. Posmatrajući medije deluje nam da godišnje mnogo više
ljudi srada u avionu nego li u automobilu. Pogotovo u poslednje vreme deluje da je broj
avionskih nesreća porastao. Međutim, činjenica koja stoji iza ove statistike jeste da su
ljudi u poslednje vreme zapravo počeli više da putuju, pa i češče da lete. Broj letova je
porastao, pa samim tim i nesreća, ali bezbednost se vremenom takodje popravila, a ne
smanjila.
Brojni simptomi straha od letenja obicno se dele u dve veće kategorije: fiziološke i
psihiloške. Tenzija u mišićima, tremor, otežano disanje, promene u radu srca, bol u
grudima, znojenje, opšta slabost, suva usta, bledo ili crveno lice su neki od najčešćih
fizioloških simptoma koji se javljaju. Pored njih, postoje i psihološki simptomi koji
uključuju probleme sa pažnjom, slabo rasudjivanje i probleme sa pamćenjem.
Iako nabrojani simptomi mozda ne deluju preterano zabrinjavajuce i iako je očigledno da
se isti mogu javiti i u mnogim drugim situacijama, ono sto ovaj strah čini nepodnošljivim
jeste činjenica da će se osobama sa ovim problemom oni u toku leta činiti mnogo
strašnijim i nepodnošljivijom nego što to zaista jesu. Upravo je u tome problem. U
ostalim situacija osoba ima više opcija da promeni situaciju i savlada ove i slične
simptome ukoliko se jave. U automobilu možete otvoriti prozor, razgovarati sa vozačem
ili čak sami preuzeti ulogu vozača. U avionu se ljudi često osećaju zarobljeno, zatvoreno i
izolovano sve do sletanja. Zbog toga neki stručnjaci povezuju ovaj strah sa strahom od
gubitka kontrole nad situacijom.
Simptomi koji ovaj strah prate vremenom postaju sve teži i nepodnošljiviji. Obično
postoji neki okidač koji pokreće strah po prvi put, neka trauma ili manja nezgoda, ali
onda svaki sledeći put kada osoba treba da uđe u avion problem postaje ozbiljniji.
Kako razmiŠlja osoba koja se plaŠi letenja?
Istraživanja su pokazala da se ljudi koji imaju ovaj problem služe nekim specifičnim
strategijama u suočavanju sa stresom:
Preterano razmišljanje ‐ skloni su preteranoj analizi situacije razmišljajuci o svakom
detalju iznova i iznova
Samookrivljivanje ‐ preokupiranost sopstvenim greškama koje smatraju da su u prošosti
učinili
Prihvatanje i rezignacija ‐ nedostatak inicijative, odnosno zauzimanje pasivnog stava
kada se nađu u problemu jer su ubeđeni da im se ne pruža nikakva druga mogućnost
nego da pasivno sačekaju i vide šta će se sledeće dogoditi
Katastrofiziranje ‐ razmišljanje o tome koliko situacija u kojoj se osoba nalazi jeste ili
može biti užasna pri čemu se mogućnosti za najgori mogući scenario izuzetno
precenjuju.. Ovo znači da će osoba koja se plaši letenja najverovatnije provesti dosta
vremena brinući o letu pre nego što do njega uopšte i dođe, a onda kada do toga
konačno dođe naći će sebe u borbi sa psihološkim i fiziološkim simpotomima koje smo
već naveli.
Sve ove strategije karakteristicne su ja jedan specifican način misljenja tzv. negativno
mišljenje. Ovakav način razmišljanja se uglavnom usvaja već u detinjstvu i vremenom
postaje tipičan za određenu osobu. Stoga je za promenu istog potrebno dosta rada na
sebi i to uglavnom uz pomoć psihoterapeuta. Upravo zbog duge istorije razvoja i
ustaljenosti u životu osobe, najteži deo u ovom procesu promene jeste upravo samo to
otkrivanje da takav obrazac mišljenja uopšte postoji kod osobe.
Koristeći se ovakvim strategijama ljudi već danima pre samog leta sebi povećavaju
anksioznost koja kulminaciju dostiže u avionu ili pred sam početak leta. Ono što bi
svakako trebalo činiti ukoliko se suočavate sa ovim problemom jeste ulaganje truda u
prepoznavanje ovih strategija kod sebe i svesno ulaganje napora u odvikavanje od istih.
Preporučuje se da ljudi kod kojih je javlja ovaj strah par dana pre leta zaokupe sebe
drugim aktivnostima kako bi sprečili višednevno nagomilavanje tenzije pred put.
Strah od letenja kod dece
Strah od letenja sreće se i kod dece, ali se tretman ovog problema kod deteta
preporučuje samo onda kada je problem nastao kao posledica neke preživljene traume
ili nesreće. U drugim slučajevima bolje je dete posmatrati kao deo čitavog sistema
porodice kojoj pripada te na taj način i tretirati problem. Nužno je u ovim slučajevima
razmotriti da li je možda detetov strah povezan sa nekim porodičnim konfliktima. Na
primer, dete koje putuje avionom od jednog razvedenog roditelja ka drugom može
razviti strah od letenja, ali će on u tom slučaju primarno biti povezan sa osećanjem
bespomoćnosti i napuštenosti od strane roditelja, a ne sa samim letom. Drugim rečima,
strah neće imati toliko veze sa samim letenjem već pre sa onim što let predstavlja: očaj
zbog prebacivanja od jednog roditelja do drugog. Detetov strah takođe može biti i
nasvesni izraz anksioznosti roditelja. Detetovi simptomi često, i to ne samo u slučaju
ovog konkretnog problema, predstavljaju izraze onoga sa čime se sami roditelji bore i
što žele da sakriju u sebi. Zbog svega navedenog, strah od letenja se kod dece mora uvek
razmatrati u širem porodičnom konteklstu.
Da li je strah od letenja uvek povezan sa samim letom?
Putovanje često pored puke promene lokacije podrazumeva i mnoge želje i očekivanja.
Često su u ta osećanja uključena i neka negativna kao što su nervoza zbog neizvesnosti,
strah od toga da li ćemo ispuniti očekivanja i slično. Kako letenje samo po sebi nužno
podrazumeva i neku meru rizika, ta negativna osećanja se često veoma lako psihološki
prenesu na sam proces letenja. Često je mnogo lakše trpeti zbog rizika letenja nego
negativnih osećanja koja se u osobi javljaju. Očigledno je da zapravo, ne samo kod dece
već i kod odraslih, strah od letenja ne mora imati baš puno veze sa samim procesom
letenja.
Navešćemo jedan primer koji upravo ukazuje na to koliko različitih problema može
postojati u pozadini ovog straha.
Tridesetdvogodišnja žena se obratila za pomoć psihoterapeutu zbog straha od letenja. U
braku je već dve godine i ona i muž poslednjih godinu dana pokušavaju da dobiju dete.
Pre pola godine dobila je unapređenje na poslu koje podrazumeva i češća putovanja
avionom. Navela je da joj ti letovi nisu teško padali sve do problema sa turbulencijom
koji se dogodio na njenom poslednjem letu. Taj događaj opisala je kao veoma
uzmenirujuć, ne samo zbog same turbulencije, već i zbog toga što se tom prilikom jedan
stjuart povredio noseći čaše. Incident je uznemirio i stjuardesu koja se nakon toga čak i
rasplakala. Po izlasku iz aviona žena je prepičala ovu scenu mužu, ali nije naišla na
razumevanje te je čak došlo i do prepirke. Muževljev odgovor na njenu priću o incidentu
sveo se na njegovu pretpostavku o aferi izmedju stjuarta i stjuardese. Nakon toga nije
letela. Poslednji pokušaj leta završio tako što se zbog velike nervoze nije ni ukrcala na
avion i što je njen muž hitno morao vratiti kući. Sada ima fantazije o tome da je u avionu
koji pada.
Postoji nekoliko mogućih objašnjenja straha koji se kod ove klijentkinje javio.
Moguće je da kod nje postoji izvesna ambivalencija prema unapređenju koje je nedavno
dobila zbog mogućih negativnih posledica koje ono može imati na njen brak. Zbog te
ambivalecije svrha njenog straha može biti sprečavanje ispunjavanja poslovnih obaveza
te time i dovođenje svog unapređenja u pitanje.
Drugi mogući uzrok njenih problema može biti i nesigurnost u muževljevu ljubav. U tom
slučaju bi njen strah zapravo nju odvraćao od poslovnih putovanja i zadržavao je u kući
uz muža kako on ne bi ušao u neku vanbračnu aferu.
Moguće je i da je strah od letenja samo posledica pomeranja nekog drugog straha, na
primer straha od ostajanja bez dece ukoliko postoji sumnja u njoj da neće nikada uspeti
da zatrudni.
Svaka od navedenih ili čak sve ove mogućnosti zajedno mogu predstavljati objašnjenje
njenih problema sa letenjem, a vidimo da zapravo nijedan od njih nije povezan sa samim
letenjem.
Zbog toga bi se svako ko se suočava sa strahom od letenja na samom početku
suočavanja sa ovim problemom trebalo i da sebi postavi sledeća pitanja:
1. Koje su to bile tačne okolnosti na letu na kome se ovaj strah prvi put javio?
Šta je bio razlog samog putovanja?
Šta se dešavalo neposredno pre leta?
Šta se dešavalo u toku leta?
Šta se dešavalo neposredno nakon leta?
Pri odgovaranju na ova puta je preporučljivo prisetiti se što konkretnijih detalja kao i
razgovora ukoliko su vođeni u ovim prilikama.
2. Šta se dešavalo u vašem životu neposredno pre nego da se simptomi straha od letenja
prvi put pojave?
Da li ste doživeli neke značajne životne promene pre nego što se ovaj strah pojavio?
Da li se pre javljanja simptoma straha od letenja desilo bilo šta zbog čega ste se osetili
nesigurno?
Da li se vas je pre javljanja simptoma straha od letenja bilo ko ostavio emotivno
povređene ili besne?
3. Od čega bi ovaj strah mogao da vas štiti? U čemu vas on sputava?
Kako se zaista osećate povodom toga što ne radite to?
Da li je moguće da vi to zapravo ni ne želite da radite?
Možda biste se osećali krivim ako biste to ipak uradii?
Moguće je da će nakon odgovoranja na ova pitanja osoba sa problemom straha od
letenja ipak otići na terapiju zbog nečega drugog što je kroz ove odgovore otkrila o sebi,
dok će strah od letenja ostati u senci kao samo okidač koji je pokrenuo lavinu otkrića o
sebi.
Tretman
Strah od letenja se u nekim svojim najblažim oblicima može umanjiti jednostavnim
informisanjem o principima i bezbednosti leta. Ovakve se informacije mogu naći na
internetu ili po različitim brošurama. Ipak, u velikom broju slučajeva samo upoznavanje
sa činjenicama nije dovoljno te se prelazi na naredni korak koji podrazumeva rad na
promeni negativnih misli. Pozitivne misli, a pogotovo usavršavaje različitih tehnika
relaksacije mogu ublažiti simptome ovog straha. Nekim ljdima je već sa dubljim
disanjem i fokusiranjem na neke lepe detalje u mislima mnogo podnođljiviji let. Drugima
je ipak neophodno da otkriju prave razloge sopstvenog straha, sami ili uz stručnu
pomoć. Obraćanje stručnjaku ima i tu prednost boljeg osvešćivanja svojih strahova i
potreba, što pored lagodnijeg putovanja avionom donosi i lagodniji način života u celini.
Šta je ono što se preporuČuje kako bi se strah lakŠe savladao?
‐ Dobar san od barem osam sati pre leta je neophodan. Neispavanoj osobi je teško da
savlada nervozu u putu čak iako nema problem straha od letenja.
‐ Iako mnogi ljudi posežu za alkoholom kako bi lakše podneli let, to je upravo ono sto
treba izbegavati kako bi se što bolje kontrolisali ukoliko dođe do napada panike.
‐ Još jedna supstanca koju je preporučljivo izbegavati jeste kofein jer on ubrzava rad srca
te samim tim i doprinosti jačanju panike.
‐ Ono što se preporučuje jeste puno tečnosti, najbolje vode, kako bi se izbegla
dehidratacija usled stresa.
‐ Još jedna česta, ali i pogrešna navika ljudi koji pate od ovog problema jeste zatrvaranje
oči pri poletanju. U tom slučaju ćete samo pojačati neprijatne senzacije iz tela i
doproineti jačanju straha.
‐ Veoma je bitno reći saputnicima ili osoblju u avionu o sopstvenom problemu.
‐ Poželjno je i da se zatraži mesto na sredini aviona kako bi se turbulencije što manje
osetile.
Autor: TATJANA FIREVSKI JOVANOVIĆ ‐ NEBOJŠA JOVANOVIĆ
Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla...