70-200 je u svakoj varijanti odličan, ali je od svih 70-200 (i to generalno
svih, ne samo Canon stakla), najbolji EF 70-200 f4L IS. Stabilisana verzija se od nestabilisane ne razlikuje samo po (skoro) duplo višoj ceni i stabilizaciji, nego i po oštrini. Rekao bih da je to jedan od retkih (ako ne i jedini) objektiv koji može da se uhvati u koštac sa prajmovima.
To je objektiv koji se
apsolutno nikada ne prodaje.
EF 70-200 f4L (bez IS) je objektiv koji mnogo pruža za malo para ("malo para" kada imamo u vidu cene ostalih L-ova). To je najoštriji zum za cenu ispod 1000€ (tačnije, košta ~650-700€ nov), s tim što nema stabilizaciju, pa to može biti problem za onoga ko ne raspolaže sa odličnim svetlosnim uslovima. 70-200 f4L ne poznaje problem pada oštrine zbog širom otvorene blende. Ovo još više važi za IS varijantu.
Ko može da se pruži za to, svaka preporuka... nirvana je sa njim sasvim blizu!




60-ica makro je u svom svetu ono što je 70-200 u domenu telezumova. Oštar, jasan, pouzdan, malo kolebljiv u lošim svetlosnim uslovima (fokus), ali ne i neprecizan u tom smislu. Minimalna fokusna distanca mu je 20cm, što znači da se predmetu možeš približiti na nekih ~8cm od predmeta, pri čemu je uvećanje 1:1, što se od makro objektiva i očekuje.
Naravno, ima svojih mana. Jedna je upravo minimalna fokusna distanca, pri kojoj postiže traženo uvećanje, jer je zbog toga dosta zahtevniji od stotke po pitanju svetla (lako se javljaju senke, ako se ne koristi blic), a živahne mikro-subjekte je lako oterati. Druga mana je EF-S bajonet, koji rastanak čini neminovnim pri prelasku na FF

Postoji tu još par sitnica, a jedna od njih je i manji stepen zamućenja pozadine, što je direktna posledica žižne daljine. To ga razlikuje od 100-tke makro, a pogotovo od EF 180mm f3.5L. To, u praksi, većini retko smeta.
Pozdrav
[Ovu poruku je menjao StORM48 dana 31.01.2009. u 22:44 GMT+1]