Problem je u koraku u kome se primenjuje shema zamene. Dakle, skup

je konstruisan kao

. Sta kaze shema zamene? Ako je

ma koja formula jezika teorije skupova, onda je formula

jedna instanca sheme zamene. Ovo je jedna od njenih mogucih formulacija. Slobodnije receno, ako imamo funkciju definisanu na nekom skupu formulom teorije skupova, onda postoji skup ciji su elementi tacno slike elemenata domena te funkcije.
E, pa funkcija

nije definisana formulom teorije skupova. No, to sto se koristi neki dodatni simbol koji je uveden teoremama o definicionim ekstenzijama nije uvek problem. Ako za neku formulu

jezika

teorije

vazi

onda se novi funkcijski znak (prosirenog jezika

tim novim funkcijskim simbolom) uveden (novom) aksiomom

(prosirene teorije

tom novom aksiomom) moze eliminisati iz svakog iskaza u smislu da za ma koju formulu

prosirenog jezika

postoji formula

jezika

koja je njoj ekvivalentna u prosirenoj teoriji

. Takodje, novouvedeni simbol se moze eliminisati iz svakog dokaza u smislu da je svaka teorema na jeziku

prosirene teorije

takodje teorema teorije

.
Medjutim, ako znamo samo da za formulu

jezika

vazi

, onda za uz prethodnu simboliku mozemo zakljuciti samo da je prosirenje konzervativno za dokaze, ali ne i za iskaze. Da je aksioma izbora bila korektno dokazana u prosirenoj teoriji

, sve bi bilo u redu. Medjutim, u dokazu je koriscena formula uljez, koja nije aksioma teorije

, pa cak ni ekvivalentna nekoj od aksioma, vec je samo prerusena u ruho sheme zamene. Stoga dokaz nije bio korektan ni u teoriji prosirenoj

(jer je kao aksioma koriscena formula koja nije aksioma te teorije), pa se zakljucak samim tim ne moze primeniti ni na teoriju

.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.