ctrl alt del BG
Član broj: 48501 Poruke: 534 *.ptt.yu.
|
Bravo Leki.S, prva poruka pa ovakva!
Pogledao sam BytEfLUSh-ov interesantan link o amanitama i evo mog skromnog mišljenja:
Muhara spada u manje otrovne amanite (ovde govorim ISKLJUČIVO o gljivama sa ovih naših prostora) pogotovo u odnosu na pupavke koje su najčešći uzrok smrti kod trovanja gljivama. To ne znači da je bezazlena i da se sa njom treba igrati. Takođe je poznato i da u njima ima psihoaktivnih supstanci. E sada, ti bi da ti neko ovde kaže uzmi dva, pet, sto grama muhare, osuši i skuvaj u litru vode ili pomešaj sa rakijom ili popuši u mešavini sa duvanom... i j*te kakav fleš... Niko nije lud da ti ovde da recept (ne verujem da ga iko zna) pa da bude kriv za neke posledice. Moguće da se ništa ne bi desilo, možda bi se uradio, možda bi trajno oštetio jetru ili bubrege, a možda bi ti ovo bio poslednji post.
Koncentracija i kvalitet alkaloida, eteričnih ulja i drugih supstanci koje se nalaze u nekoj biljci (gljivi) može biti vrlo različit u zavisnosti od geografske širine, nadmorske visine, hemijskog sastava zemljišta, izloženosti suncu... Generalno gledano, obično su sve aktivne supstance koncentrovanije i kvalitetnije (u ovom slučaju otrovnije) u južnim i toplijim krajevima nego u severnijem delu areala. Zato podatak da su finski i sibirski šamani koristili muharu u nekim ritualima za nas ne vredi jer to nije ista muhara! Ista je vrsta ali je sastav drugačiji - kod njih je slabija. Nisam siguran ali mislim da na Kamčatki i u Severnoj Koreji muhara čak spada u jestive pečurke. Za vreme drugog svetskog rata bilo je nekoliko smrtnih slučajeva na našim prostorima kod sovjetskih vojnika koji su da bi pojačali dejstvo votke, u nju stavljali muharu kao što bi to uradili kod kuće.
Narodnu tradiciju takođe treba uzeti u razmatranje u ovom slučaju: tamo gde se muhara može koristiti u ovakve svrhe, ona je postala deo folklora. Znači vekovno iskustvo je rezultiralo time da šamani severnih evropskih naroda znaju na koji način i u kojim količinama da koriste muharina psihoaktivna svojstva kako bi pospešili religiozne vizije ili zapali u trans. Ista stvar je i sa pejotlom i meksičkim indijancima (pročitajte Kastanedu). Da su naše gljive pogodne za takvu primenu, sigurno bi ih odavno koristile naše vračare ili travari itd.
Jedini način da budeš siguran, je da tačno identifikuješ psihoaktivnu supstancu u gljivi, da je izdvojiš, ispitaš koja količina može da se koristi u odnosu na telesnu težinu, zatim ispitati interakcije, kontraindikacije i neželjena dejstva. Kad to sve završiš možeš i da je registruješ kao lek i prodaješ:) Ako ne izoluješ aktivnu supstancu, već koristiš čistu muharu (osušenu), rizikuješ da te par drugih supstanci gadno otruje pre nego što osetiš željene efekte.
Zato batali celu ideju i ako baš moraš da se uradiš, nabavi džoint i...peace
Inače ljudi bi se iznenadili da znaju koliko se sve psihoaktivnih supstanci može naći u biljkama koje slobodno rastu u našem okruženju.
|