Evo, opet imam želju da pretstavim jednu stvar, i da upitam nadalje u vezi svega.
Slušajući pojedine snimke sa koncerata, ima se utisak da se zapravo zvuk predstavio kroz sasvim običan stereo snimak, ali preko jednog snimka, odnosno stereo mikrofona, koji je najverovatnije bio postavljen u sredini sale ili arene, gde je koncert održan. Tako se na tim snimcima lako i jasno da uočiti, da, na primer aplauzi, dolaze u zvučni snimak upravo istovetno kao da se slušalac nalazi u sredini gomile to jest publike.
Sada, pitam se koliko je i onaj drugi zvuk, koji je predstavljan od muzičkog nastupa, a koji je u istinu prenošen preko električnog signala u zvučnike, to jest ozvučenja u sali ili areni, korišten isto tako da je u snimak mikrofona koji je već pomenut da stoji u sredini tog celog prostora, zvuk predstavljen već tu iz prve ruke kao stereo snimak. Dakle, samo jedan (stereo)mikrofon u sredini arene, na primer ispred same bine i odmah gde počinje publika; kao glavni primalac zvuka za audio snimak.
Toliko imam pitanja i nejasnoća. Ne radi se samo o snimcima neke višečlane grupe koja svira uživo, i koji izvođači zasigurno imaju svaki po jedan mikrofon uza sebe, već se redi o koncertima gde se zvučnici koriste kao jedini izvor zvuka, dakle svaki instrument i njegov zvuk da se čuje zapravo na stereo ozvučenju u toj koncertnoj areni; ovo sve na primer elektro i tehno koncerti. U vezi svirke, gde se sviranje više muzičara treba podesiti da se zvuk isključivo prenese na publiku putem isto stereo ozvučenja, može isto biti moje pitanje, ali takva svirka već sama od sebe proizvodi zvuk koji se može čuti kada se stoji bliže izvođačima, tako da u takvom snimku iz te perspektive, izvođači u blizini plus stereo ozvučenje, može biti velika prostrana galama a ne pravilan doživljaj slušanja. Zato pomišljam, da ponegde na koncertima, onaj izvođač koji svira upravo pred sobom ima postavljen zvučnik koji prenosi sav njegov zvuk; i tako svaki drugi izvođač, svaki da ima ispred sebe zvučnik koji prenosi svirku za svakog.
Sada, setivši se onog stereo mikrofona koji je postavljan ispred bine: lako se shvata da takvim snimkom, može se dobiti jasna slika raspodele muzičkih izvođača: bubnjar je negde u sredini i malo poviše, levo je bas gitarista, desno je klepetalo i zvoncalo, skroz levo su dame koje pevuše, u sredini je gitarista koji ujedno peva itd. Snimivši tu sliku, zvučnu sliku, preko stereo mikrofona ispred bine, može se verovatno(pošto ne znam)dobiti onaj efekat, kao da si ti tamo uživo.
A da je to moguće, pa evo slušajte poneke snimke sa koncerata i videćete.
Ali mene zanima druga stvar. Ako se uzme za primer da mi je potrebno samo ustanoviti mogućnost snimanja preko ozvučenja, to mi je dovoljno. Zato poredim jednu činjenicu, da je za snimanje na ponekim koncertima korišten verovatno(upravo to kažem zato što ipak samog sebe ubeđujem) sistem kvalitetnog, ali prostog stereo uzvučenja, raspodelom leve i desne strane u datom prostoru, tako da svi u publici, ceo zvuk što primaju u uši, zapravo dobijaju sa tih stereo zvučnika. Ovo je samo pojedinost koja se nalazi na ponekim koncertima, ali koje imam za primer. To su – to je koncert *Les Concerts In Chine* Jean Michel Jarre.
Ovde ima jedna posebna primedba i interesantno zapažanje. Naime, u pesmi Jonques De Pucheurs Au Crepusc, na tom koncertu, predstavljena je ova numera sa živim sviranjem višestrukih tamburala i vijolinica, možda i frulica, i ceo taj orkestar snimljen je upravo kao sa mojim pomenutim zaključkom, preko stereo mikrofona koji je bio odmah ili nedaleko ispred njih. Samo, u tom snimku, u toj numeri koja traje devet minuta i četrdeset dve sekunde, dešava se na par mesta u pesmi da počinje i traje segment u trajanju oko minuta, potpuno elektronskih zvukova koji se u prekrasnoj i pravilnoj stereo harmoniji, i sa jasnom životnošću prisutne atmosfere, prostire u prostoru koncerta istim tempom, kako sam rekao, kao da je, zapravo kao što jeste, zvuk postavljen preko stereo ozvučenja i čuje se realno u prostoru kao i pomenuti svirači na tamburama, vijolinicama, i možda frulama.
Sve ovo pišem radi jednog opširnijeg projekta, koji je puno zavistan od ovog pitanja; da li je dozvoljeno snimanje preko zvučnika?
Ja bih odgovorio za sebe, ali problem je što ne znam.
Ono što mislim da znam, može biti interesovanje za mnogo više.