Da se o hepatitisu C malo zna, ochigledno je iz gomile pogreshnih informacija koje su navedene u ovoj temi.
Hepatitis C je hronichno oboljenje jetre izazvano virusom hepatitisa c (HCV). Uopste nije ultra zarazna, kao njeni srodnici hepatitis A i B, jer se prenosi iskljuchivo putem zarazene krvi. Ono po cemu se razlikuje od ostalih vrsta hepatitisa je to sto za HCV nema vakcine. To je izuzetno otporan virus, koji u sobnim uslovima moze opstati najmanje 16 sati i najvise 4 dana!!!
Ovo nije bolest koja dotiche samo ljude iz rizichnih drustvenih grupa. Istina je da je dosta intravenskih narkomana zarazeno s HCV, ali je virus u velikoj meri prisutan i kod zdravstvenih radnika koji bivaju zarazeni slucajnim ubodom igle, ljudi koji davali krv ili su primali transfuziju pre 1987, transplatacijom organa zarazene osobe, a jedan broj nosilaca virusa je postao zarazen putem dijalize (po nekim ispitivanjima koja su radjena u Hrvatskoj, 70 procenata testiranih narkomana je imalo HCV virus, dok je svega 1.7 procenata iste populacije imalo HIV).
Ono sto je zanimljivo jeste da se u izuzetno malom broju slucajeva ovaj virus prenosi s majke na dete (manje od 10 posto), a mozda jos zanimljivije je to da za cak 30 procenata obolelih nema evidencije o uzroku zaraze.
Radi se o relativno skoro otkrivenom virusu. Nauka ga je detektovala tek 1989. godine, i to je razlog zbog kojeg i dalje nema potpuno pouzdanih informacija o njemu iako se procenjuje da je trenutno oko 170,000,000 ljudi sirom sveta zarazeno.
Do skoro se dosta spekulisalo o tome
moze li se HCV preneti seksualnim odnosom, i naucni krugovi su bili podeljeni po tom pitanju. Mejdutim, skorija kontrolisana istrazivanja, koja je bojavio The American Journal of Gastroenterology kazuju sledece:
verovatnoca da se hepatitis c dobije seksualnim kontaktom toliko mala da je zanemarljiva. Posle
desetogodisnjeg ispitivanja radjenog na 895 heteroseksualnih parova, koji su prosecno imali seks 1.8 puta nedeljno i pritom nisu koristili kondom, niti su praktikovali analni seks ili seks za vreme menstrualnog ciklusa, doslo se do rezultata po kojima su u toku posmatranog perioda, samo tri supruznika dobila HCV virus, ali se kod jedne osobe razlikovao genotip HCV-a, pa se moze zakljuciti da je postojao drugi izvor zaraze.
Po ovome, stepen verovatnoce da se monogamni heteroseskualac HCV-om zarazi seksualnim putem jeste 0.36 sto znaci da je prakticno zanemarljiva.
Mnogi strucnjaci iz oblasti medicine se spore je li uopste bitno preporucivati upotrebu kondoma kod ovakvih parova.
http://www.blackwellpublishing...5&aid=19&s=&site=1
interesantno je i to da je i kod homoseksualnih parova radjeno slicno ispitivanje, i da se doslo do identichnih rezultata.
Zakljucak je da se
HCV prenosi iskljucivo putem zarazene krvi, i da koriscenje zajednichkog pribora kod intravenoznih narkomana, i rizik od izlozenosti koji imaju zdravstveni radnici, ostaju primarni nachini zaraze. Pored gore pomenutih nacina zaraze, postoji teorijska verovatnoca da se u kontakt sa zarazenom krvlju dodje i u tatoo i salonima lepote, ali i u stomatoloskoj ordinaciji.
Oko 55%-85% nosilaca virusa razvije hronichno oboljenje. 5-20% ljudi moze dobiti cirozu jetre, ali samo ako je vremenski period dovoljno dugacak - 20 do 30 godina. Svega 1%-5% hronichno obolelih dolazi do zavrshne faze bolesti tj. umire od nje. U retkim slucajevima se organizam sam izbori s virusom i tada u krvi ostaju antitela pa nosilac ne moze ponovo postati zarazen. Jedna od losih osobina ovog oboljenja je to sto sam pocetak bolesti prolazi bez ikakvih, ili sa jedva uochljivim simptomima.
simptomi podsecaju na grip i to su uglavnom:
- hronichni umor, iscrpljenost, malaksalost
- gubitak apetita, naglo mrsavljenje
- bol ispod desnog rebarnog dela
- bolovi u stomaku, muchnina
- tamnija mokraca i svetlija stolica, zutilo beonjacha
Prisustvo virusa u krvi se moze otkriti cak 1-2 nedelje posle zaraze, ali je u nekim slucajevima potrebno da prodje i 3 meseca.
Ono sto je vazno jeste da ljudi koji imaju hepatitis c mogu potpuno normalno ziveti i doziveti duboku starost! Ranije se hepatitis c smatrao izuzetno ozbiljnom bolescu i mnogi ga i danas stavljaju rame uz rame sa AIDS-om, sto je u velikoj meri pogresno. To je bolest koja zahteva stalnu brigu o zdravlju, telu i ishrani, jer sve dok su funkcije jetre u normali, i zarazen covek funkcionise kao da je zdrav. Bolest ima svoje kritichne periode, i tada je potrebno priustiti sebi dosta odmora. Ovde je nachin zivota i nachin ishrane primarni vid terapije, a poslednjih godina je u opticaju terapija lekom koji se zove Pegasus, traje pola godine do godinu i ne sme se prekidati jer moze dovesti do razvoja ciroze. Ona ima prilican broj sporednih efekata i kosta uzasno mnogo ali dovodi do izlecenja u 50-70% slucajeva. Ocekuje se da ce u narednih 10 godina biti sastavljen recept za vakcinu protiv HCV-a.
Uglavnom, nema mesta preteranoj panici kada se radi o virusu HCV. Cak i ako otkrijete da ste pozitivni, ili da je neko od bliskih vam osoba pozitivan, to najvecim delom znaci samo da cete morati da se posvetite svom organizmu do maksimuma, da cete morati da zivite potpuno zdravo, da necete vise nikada piti alkohol (ah

) Svako ko se ne oseca sigurnim moze vrlo lako da se testira u mnogobrojnim zdravstvenim ustanovama , a ono sto mozete da uradite za sebe jeste da ne delite pribor s drugim intravenoznim narkomanima, da ne delite pribor za licnu higijenu i da razmotrite rizik od tetoviranja i pirsinga. Koristite kondom da biste se osecali sigurnije i lepse, ali to nema snagu neke generalne preporuke.