Da probam da dam primer. Malo mi je trebalo vremena da razmislim šta bi bilo najprostije.
Ne gledamo raketu, već nešto bliže iskustvu: kolica na točkovima koja vuče po zemlji konstantna sila

. Ko hoće, može da zamišlja da je raketa u pitanju. Samo sam otkačio intenzitet sile od mase goriva a to bi trebalo da da prostiji slučaj za gledanje.
Recimo da je na kolicima teret kog izbacujemo polako, i to normalno na pravac kretanja (tako da je ukupan impuls u pravcu kretanja nepromenjen neposredno pre i neposredno posle izbacivanja). Posmatramo u referentnom sistemu vezanom za zemlju. Kolica u njemu (recimo) miruju na početku. Zakon kretanja je:

.
Ova jednačina se isprojektuje na neki vektor

koji je u pravcu delovanja sile. Ostane nam posle raspakivanja jedna jednačina:

. (x' je izvod odgovarajuće veličine po vremenu).
Rešimo ovu diferencijalnu jednačinu po

i dobijemo projekciju brzine u odnosu na izabrani referentni sistem na

.
Srkijevo pitanje je valjda ovo: promeni referentni sistem tako da se kreće nekom drugom (konstantnom) brzinom (u odnosu na prvobitni r.s), i dobijamo drugačiju jednačinu.
Da probam da rešim nedoumicu. Ako se pogleda dobro, i oscilator ima jednačinu poput:

. (ovde su koeficijenti konstantni doduše)
I u se njoj ubacivanjem druge vrednosti za brzinu na Srkijev način dobija druga jednačina.
Ali, komponenta viskoznog trenja

uvek zavisi od brzine tela
u odnosu na sredinu koja to trenje proizvodi, a ne od brzine
u odnosu na referentni sistem.
Slično, brzina u slučaju kolica iz primera je brzina
u odnosu na referentni sistem vezan za centar mase sistema u početnom trenutku. IMHO analogno kao što je kod oscilatora
brzina u jednačini brzina kretanja oscilatora
u odnosu na sredinu koja proizvodi trenje.
----
Nekoliko komentara na prethodne poruke.
Citat:
Ako uzmemo i pocetnu formulu
posmatramo iz inercijalnog sistema koji se krece brzinom

...
Ova postavka sadrži protivrečnost, jer ako se sistem kreće brzinom

, on ne može biti inercijalan, pošto je kretanje rakete sa promenljivom brzinom.
Citat:
ako posmatras silu koja deluje na raketu po toj formuli dobices

jer je v=const a masa rakete se menja (jer gorivo se odvaja).
Ovo ti opet kaže da masa ne može da se promeni sama od sebe a da to nije praćeno nekim delovanjem sile na telo.
Ako kažeš „gorivo se polako odvaja bez dejstva sile“, ti si zapravo rekao npr. „menjam konvenciju, raketa nije dugačka (recimo) 10m, već samo prvih 9m smatram da je raketa a ostalih 1m je gorivo koje se polako odvojilo; gle, masa se promenila a nema sile!“. (valjda sam pomenuo da menjanje konvencija nije dozvoljeno)
Primera imaju zajedničku crtu: time što si
imenovao neki početni uslov ne znači automatski da je taj uslov moguć: tj. da je neprotivrečan (prvi slučaj), odnosno
fizički ostvariv (drugi slučaj).
Evo jednog preduslova koji pada u istu tu kategoriju a podsetiće verovatno na neke druge popularne teme na ovom forumu:
„Neka nam je data čestica mase 10g i neka se ona kreće brzinom 2c ... Koliko vremena protekne između...“
Pošto (po prihvaćenim pretpostavkama) brzine veće od brzine prostiranja svetlosti u vakuumu nisu moguće, ceo misaoni eksperiment je fizički besmislen. To što smo pretpostavili da se čestica kreće brzinom 2c stavilo je automatski ceo eksperiment van fizičkog pojmovnog okvira.
f