Ja sam mislio da kao elektronicar kontas da je to naizmenicna struja...
Posto ocigledno nije tako, onda se smatram duznim da detalno objasnim tu pojavu.
Nijedan televizor, kao sto znate, nema uzemljenje (ima samo gajtan sa 2 zice) ali to mu ne smeta da ima masu. E, sad, postoji vise verzija za postavljanje mase na neki potencijal. Opisacu neke sa svim prednostima i nedostacima koje imaju:
- galvansko odvajanje
u idealnom slucaju idealan nacin. Masa je galvanski odvojena od zemlje pa bilo koju tacku u TV-u da dodirnete prstom (ukljucujuci i onu gde je napon 20.000 V) u idealnom slucaju ne moze se desiti da vas udari struja. U realnom slucaju, gotovo uvek vas struja ipak udari, jer transformator nekada nije idealan izolator, nekada neki provodnik moze da dodirne gde ne treba, u krajnjem slucaju elektroni sa visokonaponskog stepena se nekada krecu kroz izolatore ukljucujuci i vazduh, zatvarajuci tako strujno kolo preko cega god im se prohte. Tako u ovom slucaju, razlika potencijala izmedju ruke i RF ulaza moze da ne postoji, a moze da bude i nekoliko hiljada volti, zavisi od mnogih faktora na koje ne mozemo da uticemo.
- povezivanje na potencijal koji je izmedju faze i nule
Znaci, uzmu se dva kondenzatora, spoji im se po jedan kraj u jednu tacku i ta tacka se veze za masu. Preostala dva kraja se vezu za fazu i nulu (kod televizora se ne zna koja zica ce biti faza a koja nula). Tako obezbedjujemo da napon mase bez obzira na sve uticaje uvek bude u opsegu 0-220V, a kondenzatori su tu da ogranice struju, pa vise nije ni opasan po zivot. Losa strana je sto napona uvek ima, neprijatan je na dodir, a moze smetati drugim spojenim uredjajima i grejati kablove
- povezivanje preko kondenzatora sa jednim od provodnika naponskog kabla
Kao sto rekoh, pri projektovanju TV-a konstruktor pojma nema koji ce provodnik biti faza a koji nula. Tako, on bira proizvoljan i povezuje ga (preko kondenzatora) sa masom. Tako, postoje 2 slucaja: da je masa pod naponom 220V bezopasnim po zivot, ili da je pod naponom nule, sto je pun pogodak (na pocetku sam rekao da okrenes utikac nadajuci se da je ovaj slucaj). Kada ovaj slucaj uporedimo sa prethodnim bolji je iz dva razloga:
- u prvom slucaju je masa pod naponom a u drugom mozda jeste, mozda nije
- ne koriste se 2 kondenzatora vec jedan, to nama izgleda malo, ali milion televizora, milion kondenzatora, eto odakle vlasniku fabrike pare za novi auto
- povezivanje mase na - na ispravljacu
Ovo sigurno direktno ne moze, jer je opasno po zivot. Naime, napon na - prikljucku je u jednoj poluperiodi priblizno 0V a u drugoj je priblizno jednak naizmenicnom naponu sa ulaza. Naravno preko kondenzatora je opet moguce - napon je bezopasan ali ako to nekom znaci, pola ga ima, pola ga nema
To bi otprilike bili svi moguci slucajevi, ako sam neki izostavio nek me neko ispravi. Evo, jos da ispricam sta se meni dogodilo kad sam jednom davno popravljao TV...
Ne znam tacno koji je bio kvar, probao ja, merio, i ne vredi. Uzmem dvokanalni osciloskop, masu jedne sonde spojim na masu TV-a, masu druge na minus ispravljaca u mreznom stepenu TV-a. Osciloskop je imao uzemljenje. U trenutku dodira doslo je do mini eksplozije, cela zgrada je ostala bez struje a svi sa sprata su dosli da vide da li sam preziveo. Televizor sam popravio a od tada ni ne pokusavam da u isto vreme gledam napon i u mreznom stepenu i u nekom drugom stepenu TV-a. Mozda bi neko ovde ko to uspesno radi mogao da mi oda tajnu kako - dve mase ocigledno ne smeju da se koriste, a ako se koristi jedna, onda se ne dobija prava informacija o intenzitetu i talasnom obliku drugog napona.
Pravi problemi nastaju kod ljudi koji su vezani na kablovsku - ne znam koliko tacno prikljucaka ide na jedan zaseban deo kablovske instalacije, ali zamislite sad sta se desava kad svi prikljuce televizore ciji su RF prikljucci na razlicitim potencijalima...
Winex, ako si dosao do drugog Kirhofovog zakona, mogao bi da proanaliziras tu situaciju

Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.