Citat:
Nabukodonosor:
Ljudovi, sta bi sa onim mojim pitanjem?! Niko nema nijednu ideju, a zalite se sto ne mozete da zaradite pare. Mislim na ovo. Ajde da vas vidim. ;-)
Boze, boze, koliko teoretisanja. Ajde ovako, umesto sto samo o stvarima generalno, ajde da ja vas nesto pitam. Koliko je realno da neki covek od npr. 23 ili 24 godine ima u steku 10000 eura? Koliko je realno da isti taj covek ima neke nekretnine koje se vode na njegovo ime i samim tim zaledje za moguce dobijanje kredita? Sta mislite o tome?
Pa sedeci skrstenih ruku i cekajuci da mu nesto padne sa neba, i nije realno da 25-to godisnjak ima 10,000 evra u steku...
Ja se recimo trudim da izgradim neki zdrav odnos sa bankama, upravljam svojim finansijama i svestan sam da mi je kredit najbolja solucija da resim svoja pitanja u buducnosti, naravno ukoliko me ne ukenja nesto pa zaradim neke vece pare, ali ipak u rukavu negde tamo u rezervi, drzim i kredit kao opciju.
Deponent sam HVB banke, skoro od samog njenog osnivanja, sve placam preko nje, nikada nisam otisao u minus, sve obaveze izmirujem na vreme, sto se verovatno sada i ne gleda toliko kod nas, ali verujem da ce kroz koju godinu da se gleda i credit history, pa ce to biti itekako bitno.
Letos sam kupio nov auto, na lizing od 3 godine, ali sam dao 55% ucesca, tako da mime rata ne opterecuje nesto mnogo.
Takodje koristim i uslugu 'Stadnja za kredit' vec duze vremena, odnosno mesecno izdvajam 150 eura na stedni racun, na koji mi takodje ide i neka kamata, tako da cu kroz 5 godina imati 10,000 evra da polozim za ucesce u kreditu od 50,000 evra, i verujem da ce banka rado da mi izadje u susret sa tim kreditom.
Slazem se, 150 eura mesecno nije malo, ali sasvim realno i moguce da mlad covek sa pristojnom platom izdvoji taj novac. Medjutim problem je u sledecem:
Koliko mladih kod nas je svesno svog polozaja, i koliko njih svesno izdvaja 150 eura mesecno, kako bi kroz 5 godina resilo svoje stambeno pitanje bez icije pomoci?
Mladima kroz nas duva promaja kroz glavu, svi cekaju da im stan, auto, dobar zivot, padne sa neba... Niko nece da se zrtvuje da deo svojim primanja (ovde je SF cak uopste neko i da radi nesto) pet godina odvaja radi nekog 'imaginarnog' cilja (barem tako ga oni shvataju), jer su ceo zivot nauceni da sve dobijaju zdravo za gotovo, i da je njihovo 'pravo' da kada napune 25 godina dobiju stan od nekoga, nedaj boze da neko treba da se potrudi i da zaradi taj stan. A onda kad tog stana nema, krivi su roditelji, politika, situacija u zemlji, milosevic koji je u hagu, itd...
Dakle lepo je zezati se, ali mlad covek u dvadesetima treba itekako da razmislja o svojoj buducnosti, istina moji su roditelji jako imucni, ali ja radim potpuno samostalno u skroz trecoj firmi, uplacujem sve samostalno, i znam da cu sigurno u 26-27oj godini moci da uzmem stan na kredit, i da u njemu zivim sa svojom zenom i decom. Ako mi jos nesto pride dodje od roditelja, super, ako ne - nikom nista.
Ja isto tako mogu da tih 150 eura potrosim po splavovima, i na zajebancije, kao i svi ostali, ja cak imam i sve predispozicije da me zabole patka gde cu da zivim sa 27 godina, ali mislim da me je zivot u USA naucio nekim zdravim stvarima, i ispunjava me to sto mogu i umem da se sam brinem o sebi u svim segmentima zivota.
Cela poenta ove moje price je da mladi
ne zele da shvate sta ih ceka u buducnosti, i da oni sami moraju da se brinu o sebi i o svom zivotu, a da od roditelja ako bude nesto, da je to samo plus, a nikako ne jedino sta ocekujes u zivotu.
Znaci nije problem u tome da li je moguce da mlad covek bez icije pomoci stvori sebi solidnu osnovu za zivot, moguce je, samo je pitanje kad ce mladi to da shvate i kad ce da pocnu da rade u svoju korist.