Ajde da kažem reč-dve na ovu temu. Suština je da stvar nije ni blizu tako prosta kao što se čini.
Prvo uvodimo pojam „normalan broj“. Za neki broj ćemo reći da je „normalan u osnovi

“ ako za svaki prirodan broj

i za svaki niz cifara

dužine

važi

, gde

predstavlja broj pojavljivanja niza cifara

u prvih

cifara datog broja (u osnovi

). Broj je „apsolutno normalan“ (ili samo „normalan“) ako je normalan u svim prirodnim osnovama.
E sad, ovo što si ti rekao:
Citat:
pirgos_madden:
Zar ne bi bilo logicno da ova raspodela bude prilicno ujednacena?
predstavlja otvoren problem i jedan od najistraživanijih (ako ne i najistraživaniji) vezanih za broj

, tj. da li je

normalan broj (ili, specijalan slučaj, da li je normalan u bazi

). Dokle su matematičari stigli sa ovim pitanjem? Pa, ne baš daleko reklo bi se — još uvek nije poznato čak ni to da li se sve cifre javljaju beskonačan broj puta!
Inače, jako malo stvari je poznato u vezi sa normalnim brojevima. Njih je definisao Borel 1909. godine, i dokazao da su skoro svi realni brojevi normalni — „skoro svi“ u smislu da je Lebegova mera skupa abnormalnih brojeva (brojeva koji nisu normalni ni u jednoj bazi) jednaka

. Ova teorema pokazala je egzistenciju normalnih brojeva, ali je tek Sjerpinjski (Sierpiński) 1917. dao primer konstrukcije normalnog broja. Međutim, problem njegove konstrukcije je što broj ne može biti eksplicitno izračunat — tek 2002. godine su Bečer (Becher) i Figera (Figuera) preformulisali konstrukciju Sjerpinjskog tako da je njegov broj sada moguće izračunati. Još jedna zanimljivost je da su Bejli (Bailey) i Krandal (Crandall) 2001. godine postavili hipotezu da je svaki iracionalan algebarski broj normalan, i za sada se ne zna kontraprimer ali ne zna se niti jedan takav broj!
Nešto bolja situacija je sa normalnim brojevima u bazi

, dva verovatno najpoznatija (a i najjednostavnija) su Čampernounova (Champernowne) konstanta (

— prirodni brojevi pisani jedan za drugim) i Kopland—Erdeševa (Copeland—Erdős) konstanta (

— prosti brojevi pisani jedan za drugim). Ipak, jedini za sada poznati normalni brojevi u nekoj bazi su tako veštački konstruisani.
Možda vredi pomenuti i „one druge“ — abnormalne brojeve. Za početak, očigledno je svaki racionalan broj abnormalan. Greg Martin je 2001. godine objavio svoju konstrukciju iracionalnog abnormalnog broja. Rekao je da se njegova konstrukcija lako može generalizovati i tako dobiti neprebrojivo mnogo abnormalnih brojeva, a broj koji je on analizirao počinje sa
Odoh ja u oftopik, ali možda i ovo nekom bude zanimljivo.
[Ovu poruku je menjao Bojan Basic dana 13.10.2006. u 20:13 GMT+1]
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.