stameni Ivan Stamenković
Član broj: 6739 Poruke: 550
|
MSX Canon V-20, početkom 1987. bila je mašina koju bih mogao nazvati svojim prvim računarom. Pre toga radio sam nešto na računarima drugih ljudi koji su posedovali klasiku tih drevnih dana. Bazirana na Z80, japanskog porekla, imala je odličan bejzik-interpreter, koga je pisao, verovali ili ne, Majkrosoft. Avaj! Uputstvo koje je stiglo uz MSX-a bilo je na meni nerazumljivom nemačkom, pa sam u početku morao da se snalazim koristeći znanje i iskustvo stečeno na Spectrumu i C64. Prvi ozbiljniji program nazvao sam »Dunavski vali«, koji je svirao pomenutu kompoziciju, a nije ga bilo teško napisati, jer je pomenuti interpreter, začudo, bio toliko bogat, da je bilo praktično potrebno note samo prepisati u bejzik. Onda sam provalio grafiku i sprajtove i usledile su prve... hmm... igrice ;) Pošto je to bila retka zverka u našim krajevima, nije bilo softvera na svakom koraku, a tamo gde ga je bilo bio je mnogo skuplji nego za ostale računare, morao sam da se oslonim na sopstvene snage. Sećam se da npr. nisam imao ni asembler, pa sam morao da se snalazim koristeći opkodove iz listinga objavljenih u tadašnjoj računarskoj literaturi (to je ono kada je u jednoj koloni sors, a pored svake naredbe njena hex varijanta). Naravno, s obzirom na način kodiranja instrukcija, prilično je bilo teško na osnovu opkoda za jedan registar provaliti koja je vrednost za neki drugi registar, a koliko je teško znaće svako ko zna čemu služe tabele instrukcija. Sećam se da sam čak pravio i neki »monitor« u bejziku, pa onda »asembler« samo od poznatih opkodova... Kada sam iz jedne knjižice o Spektrumu iskopirao tabelu instrukcija, mojoj sreći nije bilo kraja. Prvi ozbiljniji mašinski program bio je nekakav »sintisajzer«. Celu noć prvo sam kodirao, a onda asemblirao, ručno, samo pomoću tabele instrukcija, zatim POKE-ovao, i ujutro je program odmah proradio! Kakvo je to oduševljenje bilo! Mislim da sam se tada doživotno upecao na asembler, mikroprocesore i mikrokontrolere. Pomenuti MSX trenutno čuči upakovan u kutiju, i, ako su mu elektroliti još uvek kako treba, mislim da bi mogao da radi. Jednom ću se sigurno setiti svoje računarske mladosti, kao i brojnih »džojstikijada« koje smo organizovali brat (Spektrum), drugar (C64) i ja; šta je tada upriličavano lako se može zamisliti :)
Mada je MSX zaista bio moj prvi računar, ovaj tekst ne bi bio kompletan kada ne bih pomenuo da je sledeći računar na kome sam dugo radio isto bio prilično neobičan; bio je to TIM-011. Izgrađen oko Hitačijeve hipertrofirane verzije Z80, samim tim adresirao je i puno više memorije, dok je i dalje bio CP/M kompatibilna mašina. Kakvo je bilo oduševljenje raditi u WordStaru (bokte, poravnava desnu marginu!), asemblira iz komandne linije, dibageri, jutilitiji, sve ono što sam samo želeo da imam... sem literature. Lansiran kao drugo samograditeljsko iskustvo časopisa »Računari«, očekivao sam da ima makar pola one podrške koju je nekada imao računar »Galaksija«, ali nije bilo tako. Nakon nekoliko godina rada shvatio sam da se bez prave dokumentacije i helpa ne može puno napredovati, pa sam 1990. kupio PC.
|