Pretpostavimo da se dva metka kreću u odnosu na tlo brzinama od v
1 i v
2 po istom pravcu u suprotnim smerovima. Posmatrač sa zemlje vidi kako se oni zbližavaju (ili udaljavaju) brzinom od v
1+v
2. Međutim, ako mi trčimo vrzinom v
1 u odnosu na tlo u susret hicu koji se krećeb brzinom v
2 u odnosu na tlo (prema nama), pri čemu te brzine pokazuju instrumenti koji su fiksirani na zemlji, onda mi u trku vidimo kako nam se taj metak približava brzinom od

. Dakle, rezultat zavisi od tačke posmatranja. Drugim rečima, ovde se radi o
slaganju brzina, a ne o njihovom sabiranju. Onaj ko stoji na zemlji (ili nas posmatra iz bilo kog drugog sistema) sabira brzine koje vidi. Međutim, mi vidimo da je naša brzina nula, a da je brzina metka

. Predstavljati slaganje brzina matematičkom operacijom sabiranja je isto toliko pogrešno koliko i predstavljati je na primer operacijom množenja.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.