Citat:
ademare:
"And frankly, it’s a proxy war between nuclear powers – the United States, helping Ukraine, and Russia – and it needs to come to an end."
To postoji još od završetka WW2, Korejski rat je bio na neki način upravo to, s tim što su sovjeti gurnuli Kim Il-Sunga da napadne Južnu Koreju, malo je nedostajalo da ovi zauzmu celu teritoriju, međutim nisu uspeli da zauzmu luku Busan i okolnu teritoriju, SAD su predvodile "snage UN" i znatno povećale broj vojnika i tehnike u luci Busan, ali je ključno bilo bombardovanje železničkih pruga i skladišta na teritoriji pod kontrolom severnokorejske vojske, tako da im je praktično uništena logistika. Kontraofanziva je praktično saterala severnokorejsku vojsku do reke Jalu, koja je granica sa Kinom, a kinezi su smatrajući da će SAD tako nastaviti tako sve do Pekinga poslali preko pola miliona vojnika u pomoć severnokorejskoj vojsci, pa su tako supeli da vrate liniju razgraničenja na onu od pre rata - ispada da je ogroman broj ljudi poginuo bespotrebno, jer nijedna od strana nije postigla ništa.
Vijetnamski rat je takođe bio proksi rat između SSSR i SAD, jer je vojska Severnog Vijetnama napala Južni Vijetnam upravo na nagovor iz Moskve. Ostalo je istorija.
Postoje i dokumentovane izjave pojedinih čelnika SAD iz perioda neposredno nakon WW2 da treba baciti nuklearne bombe i na Moskvu i na Peking "dok još nisu razvili nuklearno naoružanje", a kako bi se zauvek uništili sponzori komunizma.
Naravno, to su ideje i izjave pojedinaca, a takvi pojedinci i danas daju slične i čak mnogo gore izjave, što ne treba mešati sa većinom naroda koji je u svim tim zemljama normalan, uključujući Kinu, Rusiju, SAD, pa čak i Severnu Koreju.
Ne zaboravimo da im ni iz Moskve, Pekinga i Pjongjanga ne ostaju dužni, stalno odatle slušamo retoriku "ako nas neko napadne..."
U pitanju je ogroman biznis za vojne strukture svih tih zemalja, ali npr. u kongresu SAD bar mogu da se čuju kritike na račun izdvajanja za vojsku, vojnih baza širom sveta ili politike prema nekoj državi, dok u Rusiji, Pekingu i Pjongjangu sme samo da se klima glavom i aplaudira vođi. Naravno, za narod u tim zemljama bi bilo još pogubnije da tamo dođe neka marionetska vlast i rasproda sve nacionalne resurse, ali ni jednoumlje nije dobro rešenje, tako da ga uvek treba kritikovati.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.
Re: EU - raspada li se ili ne?
