macolakg Dragoljub Aleksijevic Kragujevac
Član broj: 301424 Poruke: 3238 87.116.162.*
|
Nisam imao vremena da pratim tvoj rad ali vidim da si se snašao.
Pošto si "sišao" na nižu frekvenciji, kao prevenciju saturacije glavnog trafoa preporučujem više navojaka za isti presek. Rezultati će biti bolji svakako.
Generalno posmatrano, ta naprava bolje radi sa većim jezgrima i nižoj frekvenciji jer bipolarni tranzistori nisu brzi. Tako se dobija bolji KKD ali su gabariti malo veći...
KKD je u tim granicama koje si naveo kad se sve dobro spakuje.
KKD je najpouzdanije izmeriti kalorimetarskom komorom. U te svrhe može odlično poslužiti kućište od nekog baterijskog frižidera (hladnjaka) jer je pristojno izolovano prema okolini.
Poslužiće kao kalorimetarska komora.
Potrebno je tu komoru kalibrisati pre upotrebe. Sve kablove ka unutra treba uvući kroz što manje rupice na kućištu, tako da ne ometaju otvaranje poklopca.
Kalibracija se obavlja na sledeći način:
- staviti komoru u prostoriju sa što stabilnijom temperaturom okoline (neka podrumska ili klimatizovana prostorija), bez promaje (propuha). Stabilna temperatura treba da bude bar nekoliko časova.
- U komoru staviti snažan žičani otpornik snage reda par desetina W na neko termotporno postolje, tako da otpornik bude približno u centru komore.
- pri dnu komore treba namontirati ventilator, usmeren tako da sve vreme recirkulira vazduh(zrak) u komori.
- U komoru treba postaviti dve sonde za temperaturu: jednu pri vrhu, drugu pri dnu komore, na suprotnoj strani od ventilatora.
1. kalibracija: staviti komoru u prostoriju sa stabilnom temperaturom i zatvorenim poklopcem, uključiti samo ventilator i posle 4-5 časova popisati obe temperature sa unetom energijom od strane ventilatora i to je naše početno stanje od kog ćemo ubuduće meriti.
3. staviti unutra žičani otpornik i stabilisanim DC izvorom ga napojiti sa stepenasto gradiranom snagom, na primer: 0.5W, 1W, 1.5W, 2W.... Svaki put kad namestimo neku od snaga, treba pričekati 4-5 časova i popisati temperature za tu snagu.
4. iz tih temperaturnih tačaka nacrtati dijagrame promena temperatura prema unetoj snazi unutar komore (uvek sa ventilatrom koji stalno radi).
5. Interval od 4-5 časova mora uvek biti isti za sva merenja. Odlučimo se za jednu vrednost intervala i uvek ga poštujemo.
Imamo kalibrisanu kalorimetrijsku komoru.
Merenje se vrši na sledeći način:
- ventilator je uvek uključen!
- SMPS koji želimo testirati po KKD, smesta se na stalak na kom je bio kalibracioni žičani otpornik.
- uvučemo dovodne žice kroz malene rupice i priključimo SMPS.
- kablovima koji su dovoljnog preseka da ne greju, kroz malene rupice izvučemo napolje izlaz od SMPS,
- spoljašnjim otpornikom ili drugim vidom opterećenja, opteretimo uključen SMPS na željeno opterećenje koje nas zanima.
- u termostabilnoj prostoriji (sa istom temperaturom kao pri kalibracdiji), unutar kalorimetarske komore, testirani SMPS mora uključen boraviti 4-5 časova (merni interval mora biti uvek isti kao kod kalibracije).
- po isteku mernog intervala očitamo temperature sa obe sonde i sa našeg kalibracionog dijagrama očitamo snagu koja je emitovana unutar komore.
- upoređivanjem te snage i snage opterećenja koja je spolja, saznaćemo veoma precizan KKD SMPS, koji uključuje i filtarske elemente, i fukoove gubitke u limu od kutije i sve ostalo što se drugačijim merenjem zaboravlja, tj. saznaćemo veoma precizan ukupni KKD sprave koja je testirana.
Ukoliko je komora ispravno kalibrisana i meri se u prostoriji sa istom temperaturom kao pri kalibraciji, uz istu poziciju kalorimetarske kutije u datom prostoru, dobija se nepogrešivo i veoma precizno merenje KKD bilo koje naprave, što je nemoguće potpuno imitirati bilo kakvim elektronskim merenjima jer su obuhvaćene i sitnice koje se ne mogu predvideti.
U svakom slučaju se radi o merenju SVIH termičkih gubitaka, a to je jedini pravi način.
Srdačan pozdrav,
Macola
P.S.
Uobičajene stvari koje se zaboravljaju kod merenja gubitaka (KKD, koeficijenta korisnog dejstva) nekog SMPS su: gubici na priključnim klemama, gubici na osiguračima, inrush limiterima, filterima, pcb, vrtložni gubici na pcb i metalnoj kutiji i tako dalje...
Ti gubici nisu veliki, ali ih je mnoštvo i nakupe se, te ipak vidljivo učestvuju u finalnom rezultatu,
Zato je kalorimetrijsko merenje definitivno najpouzdaniji način jer se cela naprava smesta u komoru i pri tom SVI termalni gubici učestvuju u merenju.
Istina je da takvo merenje zahteva puno vremena i obzirom da je radni čas skup, menja se raznim brzim elektronskim, zamenskim merenjima, gde postoji značajna šansa da se nešto propusti ili zaboravi, ili pak promaši kod složenih talasnih oblika...
Kalorimetrija traje puno vremena ali promašaja nema.
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 11.05.2023. u 14:06 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 11.05.2023. u 14:19 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 11.05.2023. u 14:20 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 11.05.2023. u 14:24 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 11.05.2023. u 14:24 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 11.05.2023. u 14:24 GMT+1]
|