Citat:
Dexic:
Ne, on se zove "Porez na ostale prihode".
Zahvaljujem sto si to primetio. Dakle, tamo gde sam pominjao da preduzetnik ili fizicko lice postaje obveznik poreza na dohodak gradjana, sada mogu da se preciznije izrazim - postaje obveznik poreza na ostale prihode.
Citat:
Vodi se u clanu 85., gde vec postoje 16 drugih stvari koje isto idu kao "Porez na ostale prihode".
Posto je u pitanju "Ostali prihodi", da se ponovi, to spada pod obaveze firme nalogodavca.
Nece da bude, jasno pise:
Citat:
Obveznik poreza na druge prihode je fizičko lice koje ostvari prihode iz stava 1. ovog člana.
Oporezivi prihod za prihode iz stava 1. ovog člana čini bruto prihod umanjen za normirane troškove u visini od 20%.
Dakle, nije sporno da firma koja isplacuje ima obavezu da ovo obracuna i uplati, ali ne od svog novca nego od novca obveznika, od novca fizickog lica. Ako firma nema kod sebe novac tog fizickog lica, uplatice od svog, ali ce se fizicko lice pojaviti na spisku duznika za taj iznos. Firma potom nema osnova da mu to oprosti i otpise (morala bi ponovo platiti porez na otpis), nego ce sigurno da ga tuzi i trazi vracanje duga, ako vec nece da vrati mirnim putem i ako nije planirana nikakva buduca saradnja od koje to posle moze da se obustavi.
Evo, navescu dva primera iz iskustva. Prvi, zaposleni koji radi obracun i isplatu zarada greskom dvaput klikne na neko dugme i jedan zaposleni dobije platu dvaput. Porez i doprinosi naravno odu jednom. I sta se tu desava - zaposleni se jednostavno pojavi na spisku duznika za taj iznos jedne plate. Sledeci mesec, obracun plate, plate se porez i doprinosi za tog zaposlenog, ali on ne dobije platu, nego mu se dug smanji na nula i nestaje sa spiska duznika.
Drugi primer, greskom u kucanju zaposlenom umesto naprimer 39.000 bude isplaceno 93.000 dinara. Isto, prvog meseca on se pojavi na spisku duznika za iznos 54.000 dinara. Drugog meseca taj mu se iznos umanji za 39.000 pa duguje samo 15.000 dinara. Treceg meseca njegov dug nestaje i isplacuje mu se preostalih 24.000 dinara.
Tako da je to odgovor na ono sto je neko gore pomenuo - nije toliko bitno koliko je nekom uplaceno, nego je bitno koliko je ugovoreno i koliko mu je trebalo uplatiti. Ako mu je uplaceno vise, to ce se jednostavno voditi kao dugovanje tog lica firmi koje je u obavezi nekako da resi - bilo vracanjem novca ili obustavom od sledece uplate ako se takva ocekuje.
Porez na ostale prihode se kao sto nidimo malo drugacije obracunava u odnosu na porez na zarade, ali svejedno - ako je ugovoreno 100.000 dinara i ako je 20% poresko oslobodjenje, onda je poreska osnovica 80.000 i porez je 16.000, sto znaci da ugovornoj strani pripada 84.000 dinara, a greskom je isplaceno 100.000 pa ce 16.000 da ode na konto duznika i tamo da ceka da bude vraceno ili obustavljeno od narednih isplata, ukoliko su ocekivane. I, ovo je samo porez, sta je sa doprinosima, oni se na ostale prihode takodje obracunavaju i placaju, ili ne? Tu ne postoji uopste onaj deo koji ide na teret poslodavca, vec je sve na teret osobe koja ostvaruje prihod.
Ovde je meni nesto interesantno - ako je preduzetnik nesamostalan, a ima naprimer 10 zaposlenih, da li se poreski tretman odnosi na svih njegovih 10 zaposlenih podjednako, ili se mora utvrdjivati ko je tacno i u kolikoj meri obavljao radne zadatke? Pitam zato jer firma bez obzira sto ima obavezu da obracuna porez ona mora da zna i u cije ime ga obracunava, ne moze u ime neznanog junaka. Ako preduzetnik ima 10 zaposlenih i svi su po malo dolazili i radili nesto, ko ce sad tu da utvrdi kome je i u kolikoj meri pripala kolika naknada. Ili se smatra da je lice koje je obveznik poreza uvek "gazda" preduzetnik, bez obzira ko je konkretno od njegovih zaposlenih isao i obavljao radne zadatke
[Ovu poruku je menjao pctel dana 05.11.2019. u 23:19 GMT+1]
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.