SunnyBoy Confoederatio Helvetica
Član broj: 298150 Poruke: 453 194.209.14.*
|
Vec vise puta je na forumu (mozda ne u ovoj temi) napomenuta greska u vezi vaspitanja dece koju nasi ljudi cesto prave kad odu u inostranstvo.
Kod kuce sa malom decom pricaju na SH. Dok su mali, sto vise ih salju kod bake i deke. Baka i deka dolaze da ih cuvaju, jeftinije je nego da idu u obdaniste. Druze se uglavnom sa decom roditelja sa nasih prostora.
I ta deca jednog jutra osvanu u skoli gde nista ili skoro nista ne razumeju. Ne mogu da prate nastavu, da se sporazumevaju sa ostalom decom bez problema. Osecaju se odbacenim i zaostaju u ucenju, asocijalni su i cesto agresivni. A onda roditelji okrive sredinu kako ih odbacuje, ne da deci da napreduju, da se skoluju, govore da postoji granica do koje im je dozvoljeno da idu dalje u drustvi,... No, to po mom uverenju nije tacno. Tacno je deca imaju manje uspeha i manji nivo skolovanja im je dostupan. Ali niko nije odredio granicu zato sto su o "nasa" deca. To isto vazi i za decu sa drugih prostora, tursku, portugalsku, indijsku,...
Nisu ni ta deca kriva, niti su manje sposobna od drugih. Pocetna greska roditelja ih kasnije puno kosta u zivotu.
Ima i drugih primera, roditelji koji se trude da deca sto pre budu ukljucena u drustvo. Kod kuce ravnopravno koriste oba jezika, vode ih u obdanista, forsiraju ih da se sto vise druze sa vrsnjacima da bi sto bolje naucili jezik. Ni sami roditelji ne znaju dobro taj jezik, pa ne mogu ni najbolje da ga prenesu na dete.
Na taj nacin bar detetu obezbedjuju dobar start, jednak onom koji imaju deca domacina. Posle sve zavisi od samog deteta i njegovih predispozicija.
U vezi ostajanja - nemigriranja - posebna je tema da li deca u Srbiji/Bosni/Hrvatskoj/... imaju jednak kvalitet obrazovanja kao deca iz Nemacke, Austrije, Kanade... Gde su bolji uslovi, a gde je materija koja se uci bolja, gde su metode prilagodjenije.
Imam poznanika iz Pariza, pitao sam ga zasto se preselio u mali gradic u Svajcarskoj. Kaze da je zbog dece. Pariz je sada grozan za odgoj. Nisam ulazio u detalje, ali verujem da postoji velika razlika u odgajanju dece u Parizu u elitnoj cetvrti od odgajanja dece u Parizu u nekom getou, u manjem gradu u FR ili na selu. Takodje, nacin skolovanja u Nemackoj/Austriji/Svajcarskoj se jako razlikuje od skolovanja u Francuskoj, Engleskoj, Poljskoj ili Grckoj. Tako da ne moze da se generalizuje da je sve na zapadu bolje ili gore, da je svuda isto.
Mana naseg skolovanja je sto se deca uce da reprodukuju bez razmisljanja i sopstvenog stava. A uci se jako opsirno. Neki to smatraju nasom prednoscu, zato sto deca imaju siroka znanja, mogu da se prilagode svemu i snalazljiva su. Mozda je to i subjektivno. Najgrozniji argument je "A sta meni fali?". Neki drugi to smatraju manom, zato sto deca znaju o svemu po nesto, ali najmanje o poslu kojim ce se baviti. Posle skole im dolazi period da uce "zanat", usput zaboravljajuci tone nebitnih informacija, od toga kojim se zanatom bavio otac nekog kompozitora, koja su rudna bogatstva Nikaragve ili koliko je precnik zemlje. Ja sada ne koristim ni 2% znanja koje sam stekao na fakultetu. Jednostavno mi je potpuno suvisna sva ta teorija. A od onog sko koristim, 99% sam naucio sam, posle skolovanja (ako ne ubrojim u to znanje pisanja i citanja, kao i osnovnih racunskih operacija).
U nekim zemljama se naglasak daje na to da deca razmisljaju kada naidju na problem, da kreativno osmisljavaju resenja i koriste sredstva koja su im na raspolaganju. Jednom reci da se snalaze i da imaju interakciju sa drugim ljudima. Konkretne podatke uvek mozete da nadjete u knjigama ili na internetu. Pravo pitanje je kako ih upotrebiti.
Opet, negde je naglasak na tome da za vreme skolovanja svoj zanat dovedu skoro do savrsenstva. Ako su vulkanizeri, za njih je rad motora ili elektronika kola neistrazena divljina Amazona, ali zato znaju sve o tome kako odrzavati gume, remontovati, balansirati, koje gume gde odgovaraju, zamenske profile, klase, materijale, alate, felne,... Onaj ko je zavrsio nefrologiju zna sve simptome, komplikacije, dostupne terapije, medikamente za bubrege, funkcionisanje i povezanost sa drugim organima. Ali ga ne interesuje kako se vrsi operacija mozga, neuro sistem, davanje inekcija,... Za to postoje kolege koji su tu za konsultaciju i tu materiju vrlo dobro znaju.
Obrazovanje u nasoj zemlji debelo skripi. Nije samo pitanje plata, okrecenosti zahoda ili upotrebe racunara. Pitanje je i koliko su nasi prosvetari uopste strucni za taj posao (ako samo neki od njih procita ovo, nadrljao sam). Moje misljenje je da nisu. Za to treba da se stalno obrazuju i osavremenjavaju, nije dovoljno da su zavrsili fakultet u proslom veku. Kursevi koje "redovno pohadjaju" nisu dovoljni. A to da li su im male plate nije odgovor na pitanje da li je kvalitet nastave dovoljno visok. To je razlog, ili izgovor zasto nije. Pravdanje. Problem je u opstoj demoralisanosti, nakaradnim vrednostima, prebacivanjem odgovornosti i zastarelom socijalistickom sistemu.
Eto, ova tema je odjednom postala veoma aktivna, ali umesto iznosenja svojih stavova, pojedinih cinjenica i argumenata, postala je ping-pong za diskreditovanje onog drugog. Pozivate se na decu, ali ne prihavate da je svako dete prica za sebe, svaka zemlja je prica za sebe, svaka porodica, svako mesto stanovanja i skola. Ne postoji univerzalno resenje, ne postoji idealna situacija. Cak i kada uradite na jedan nacin, pa kazete da bi bilo bolje uraditi na drugi, ne mozete to sa sigurnoscu da znate, mozete samo da pretpostavite. Mozda bi taj nacin bio mnogo bolji ili losiji iz razloga kojih niste ni svesni ili sklopa okolnosti na koje niste mogli da uticete, a ne onih na koje trenutno mislite. Mozda se ti razlozi na kraju pokazu potpuno irelevantnim.
|