SunnyBoy Confoederatio Helvetica
Član broj: 298150 Poruke: 453 2a02:120b:2c32:1430:cd5b:ec5..
|
Da i ja dodam...
Na zapadu sam od nedavno, ali dovoljno dugo da znam kako se ovde zivi.
Kod nas se ljudi "druze" zato sto nemaju posla, pa im nista drugo ne preostaje. Sede, jedni drugima se zale dok ubijaju vreme, bistre politiku i mastaju kako smo mi najbolji, najlepsi, najpametniji, najsposobniji,... Lamentiraju nad tuznom sudbinom, smisljaju sta bi smo i gde bi smo bili da nas ceo svet ne mrzi i ne napada, da nisu svi protiv nas, tako zli i nepravedni. Otkrivaju svetske zavere, eto, bas protiv naseg naroda i nas, nabrajaju ko nas sve mrzi - masoni, vladari u senci, zapad, strane crkve, drugi narodi, banke, megakompanije,...
Ovde ljudi imaju posao, pa nemaju vremena da se preko nedelje druze, ni da gube vreme na isprazne teorije sa samosazaljevanjem, ali zato vikendom, kao i nasi ljudi, imaju prijatelje. Kod nas kazu da se opijaju preko vikenda da bi se opustili od svakodnevne tiranije. Istina je da ne broje koliko pica mogu finansijski da podnesu, niti razvlace pice da ne bi morali da se pravdaju kako nisu nesto raspolozeni za jos jedno. Mogu sebi to da priuste.
Kod nas se na more ide u low budget verziji na kredit od 12 rata, a ovde je vecina "klinaca" vec sa 30 godina od svog novca (mama i tata odavno nisu vise finansijeri) vec proputovala pola sveta, od zabiti tipa Albanija i Uzbekistan, preko Tajlanda, do Francuske, Italije ili Spanije.
A da preko nedelje rade, zaista rade kao mali roboti. Gledao sam klince kako rade poslove koje bi malo koji nas nadprosecan majstor uradio za dva-tri puta duze vreme. Naravno, ima i ovde lezi-lebe-da-te-jedem majstora, kao i ljudi koji rade samo zavrtanje jednog srafa ceo zivot. Video sam kako neki nasi majstori dobijaju otkaze, ili bivaju prebaceni na posao pomocnika, jer jednostavno nemaju rutinu rada, niti se snalaze sa novim materijalima, planovima, komplikovanijim poslovima ili icim sto zahteva malo vise znanja i razmisljanja. Neki su se vratili kucama. Cujem da se zale kako je ovde izrabljivanje, monotonija, nehumanost, hladni medjuljudski odnosi, zale se na nostalgiju,... Video sam i neke koji su se uklopili, shvatili kako se ovde radi, stalno uce i usavrsavaju se, pa su i cenjeni.
Evo da pomenem sta sam uocio, na primer u Nemackoj. Mnogi se dogovore sa firmom da rade 4x10h nedeljno, umesto 5x8h. Tako dobiju jos jedan dan da budu sa porodicom, a ustede i na prevozu (vremenski i materijalno). Mogu da iznajme ili kupe jeftiniji stan malo dalje od grada i zive opustenije, na miru. U Svajcarskoj mnogi rade na 60% ili 80%, sto znaci 3 ili 4 dana nedeljno, ne puno radno vreme. Zarada za taj skraceni rad je dovolja da pristojno zive.
Ne moze neko, ko je ovde iz nasih krajeva dosao pre godinu dve da se meri sa ovdasnjim ljudima. Prvo, ako ne znas perfektno jezik, ne mozes da budes na nekom bolje placenom poslu, zato sto ne razumes dobro druge, drugi ne razumeju tebe. Ne mozes da podjednako kvalitetno komuniciras sa ljudima oko tebe, pa normalno da je teze i sprijateljiti se sa nekim. Takodje, broj prijatelja koje je neko skupio u domovini za 20 - 30 - 40 godina je poprilican i ne moze da se nadomesti ovde za dve, tri godine.
Dalje, finansijski je ovde nasim ljudima mnogo teze u pocetku, nego lokalnim. Pre svega, ovde uglavnom krecu od nule. Uz slabije placen posao, imaju vece troskove. Standardno, prvo kupe kola, na to potrose nekoliko prvih plata. Uz to finansiraju deo porodice koji je ostao u domovini. Par puta godisnje odu u rodni kraj i tamo provedu sve slobodne dane, a i istrose se. Zato imaju osecaj da ovde samo rade i nikada nemaju odmor, sto je i tacno, jer ga potrose u domovini. Sledece sto standardni "gastarbajter" uradi je da u domovini ili napravi novu kucu ili renovira staru. I tu potrosi puno novca. A u toj kuci ce provesti nekoliko dana godisnje, a morace da je odrzava kao da ivi celu godinu. Posto trosi pare u velikim kolicinama, ali uglavnom ne na sebe, tj. da to vidi na sebi i oko sebe, ima osecaj da tapka u mesti, te da nista ne zaradjuje.
Tek posle na primer 10-15 godina, kad sazida sve, od kuce na roditeljskom imanju, do grobnice za pricu na lokalnom groblju, on pocne da oseca da se nesto krece, da sad moze lepo da zivi. Potom shvata da decu vise ne interesuje povratak u tu kucu u otadzbini, da ih Ceca ne zanima, a pogotovo ne unucice, da su ga stigle godine i svih 96 bolesti, a kad se vrati u domovinu, da je staro drustvo, sto pomrlo, sto se razislo, sto je mrzovoljno i zavidno. Stranac je i u domovini, a stranac je i ovde. Jedino ga jos vole zbog para koje ima.
E, sad, neki jednostavno prekinu sa tim i rese da im je ovde domovina, prvi jezik je jezik kojim se ovde govori, trude se da se integrisu (neki to smatraju asimilovanjem) i zaborave na snove o povratku srecne porodice od nekoliko generacija na ognjiste predaka. Takvi ljudi se vise trude, uspevaju i na kraju su i zadovoljniji.
Kad se dolazi ovde, covek mora da se odluci kojoj ce grupi da pridje, onima koji ne mogu da prekinu veze sa zavicajem i pate se, ili onima koji su mesto gde su dosli prihvatili kao zavicaj i svu energiju dali na to. Iz licnog iskustva zanm da to nije tako jednostavno, a ponekad ji moguce.
|