Nemam pojma na kojeg mr. Nedeljka mislite. Ja sam jednostavno Nedeljko Stefanović ako je slučajno reč o meni. Što se tiče petog Euklidovog postulata, on jeste bio aksioma kod Euklida. Zapravo, ono što bismo mi danas nazivali aksiomama on je podelio u dve grupe: grupu aksioma (bilo ih je devet) i grupu postulata (ukupno pet). Takođe, kod njega reč "definicija" označava sasvim drugi pojam nego danas kod nas.
Dokazivanje elementarnih stavova ima smisla samo ako se zna od čega se polazi. Na primer: zadatak dokazivanja da za svaki pozitivan realan broj

važi

ima smisla samo ako se zna koja je definicija logaritma izabrana. Recimo, pomenuti limes može biti definicija prirodnog logaritma. Tada nema smisla dokazivati pomenutu relaciju, ali ima smisla dokazivati da je prirodni logaritam inverzna funkcija eksponencijalnoj. Sa druge strane, ako se prirodni logaritam definiše kao inverzna funkcija eksponencijalnoj, onda ima smisla dokazivati gore navedenu relaciju.
Još bolji primer su aksioma supremuma i Dedekindova aksioma kod aksiomatizacije uređenog polja realnih brojeva. Koju god od njih da uvrstimo u spisak aksioma, ona druga (uz ostale algebarske aksiome) postaje teorema. Koju ćemo od njih izabrati za aksiomu, to je stvar našeg izbora.
Međutim, to što je nešto aksioma i dalje ne znači da ne možemo ispitivati da li je toj aksiomi zaista mesto u spisku aksioma, to jest da li se može izvesti iz drugih aksioma. Postoje sistemi aksioma koji nisu nezavisni (minimalni), to jest oni kod kojih kada izbacimo neku aksiomu iz spiska aksioma, ona i dalje ostaje teorema. Recimo, uz aksiome uređenog polja ne bi imalo potrebe uvoditi i aksiomu supremuma i Dedekindovu aksiomu kao aksiome. Dovoljno je uvesti jednu od njih, a onda je ona druga teorema.
Upravo je to mučilo ljude u vezi sa petim Euklidovim postulatom: može li se on izvesti iz ostalih Euklidovih aksioma i postulata kao teorema? Ispostavilo se da on ne zavisi od ostalih Euklidovih aksioma i postulata. Naime, postoje modeli u kojima važe sve Euklidove aksiome i posulati (modeli Euklidske Geometrije), kao i modeli u kojima važe sve Euklidove aksiome i postulati izuzev petog postulata i pri čemu u tim modelima važi njegova negacija (modeli Geometrije Lobačevskog).
Najzad, peti Euklidov postulat već više od sto godina nije niti aksioma niti postulat jer Euklidova aksiomatizacija Geometrije nije više u upotrebi. Postoje drugi aksiomatski sistemi u kojima se sve to daleko preciznije izlaže. Na primer, Dragomir Lopandić i Zoran Lučić su u svojim udžbenicima Geometrije koristili aksiomatiku Borsuka i Šmileve. U toj aksiomatizaciji se kao aksioma paralelnosti Euklidske Geometrije koristi Plejferova aksioma i u njoj je peti Euklidov postulat teorema.
Inače, postoje veoma važne matematičke teorije kao što je Cermelo-Frankelova aksiomatska Teorija Skupova ZFC kod kojih se zna da im aksiome nisu nezavisne, ali to nikome ne smeta. Zahtev da aksiomatika bude nezavisna nije obavezan u Matematici, mada kada nije jasno da li neka aksioma sledi iz preostalih aksioma neke teorije, matematičari nemaju mira dok to ne razreše. U istoriji Algebre se zna za takve važne primere.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.