Ne vredi se raspravljati ovako kada pišeš napamet. Prvo si pominjao nekakvu helvetiku u kontekstu teha, pa pitao da li znam da treba da je ugradim, pa govorio o nekoj naknadnoj pripremi posle teha i lateha.
U tehu i latehu, kad god upotrebiš neki font u nekoj veličini prvi put, rasterizuje se taj font u toj veličini i pamti negde da bi se brzo koristio. U PS i PDF se ugrađuju svi korišćeni fontovi rasterizovani u svim korišćenim veličinama. Možeš možda uticati na dpi u tim alatkama, ali da isključiš ugradnju fontova nikako, kao ni da utičeš na to da se ugrađuju vektorske verzije fontova. Jednostavno, konverzija iz metafonta u trutajp i tajp1 nije moguća, jer su trutajp i tajp1 ograničeni na tačno određene familije parametarskih krivih trećeg reda (splajn, odnosno bezijeove, zaboravio sam u kojem su koje). Sinusoida nije tog oblika, pa se može takvim krivama samo aproksimirati. Metafont omogućava iscrtavanje bilo čega čije je iscrtavanje algoritamski rešivo. Zato se metafont može samo aproksimativno pretvoriti u trutajp i tajp1 i nije mi poznat alat za to, dok obrnuto može vrlo lako. No, to je prenost trutajp i tajp1 formata jer postoje vrlo brzi algoritmi za takve krive. Kada je Knut pravio metafont sedamdesetih, jednostavno nije imao iskustvo iz osamdesetih. Ugradnja vektorskih oblika u PDF i PS nije moguća jer ti formati ne znaju šta je to metafont. Pritom se svaki font u svakoj korišćenoj rezoluciji rasterizuje na dva načina - optimizovano za prikaz na ekranu, odnosno za štampu na štampaču. Sad me uči da je rezolucija štampača veća od rezolucije ekrana. Ne, ne znam za to.
A što se pripreme za štampu (veličina papira, geometrija, izgled i raspored, kao što je veličina i položaj naslova itd), u naučnim časopisima se to radi ovako:
Takve stvari se u latehu opisuju stilovima. Isti dokument različito izgleda kada se obradi u različitim stilovima (koji se zovu još i klase).
Skineš sa sajta časopisa fajl sa stilom, kao npr. svjour3.cls i uključiš ga u dokument (navedeš na određenom mestu lateh sorsu dokumenta). Sa tim će sve biti automatski podešeno po standardima časopisa, a upisivanjem podataka o autorima, naslova i šifre oblasti na odgovarajuća mesta ne samo da se ti podaci pojave u PDF-u, nego se kod izdavača automatski izvuku i obrađuju (automatsko prosleđivanje odgovarajućem recezentu na osnovu šifre oblasti, automatsko registrovanje citiranja itd). Dakle, cela priprema se po standardima časopisa vrši automatski. Naravno da su stilove pravili profesionalci. No, lateh je pravljen tako da autor ne razmišlja o tome - profe su već ubacile šta treba.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.