Zamislimo da Alisa treba da pošalje oruku Bobu, a da je na kanalu veze aktivni napadač Melori.
Melori se lažno predstavlja Alisi kao Bob, a Bobu kao Alisa.
Alisa pošalje Meloriju poruku šifrovanu njenim ključem, tj.

misleći da je on Bob. Bob će poruku da šifruje svojim ključem i da prosledi Alisi rezultat, tj.

. Alisa će da skine svoj ključ i poslaće Meloriju (misleći da je on Bob) rezultat, tj.

. Melori skida svoj ključ i dobija poruku jer je

. Sada Melori šalje Bobu poruku

, tj. šifrat neke poruke

svojim ključem predstavljajući se kao Alisa. Bob će šifrovati svojim ključem poruku i poslati Meloriju misleći da je Alisa rezultat, tj.

. Melori skida svoj ključ i šalje Bobu rezultat, tj.

. Bob skida svoj ključ i dobija poruku

i ne primećuje ništa čudno.
Ovo se zove napad čoveka u sredini. Kao što primećujemo, Melori može ako želi čak i da pošelje drugu poruku, a da Bob ništa čudno ne primeti. Jedini način da se odbrani od ovoga je identifikacija sagovornika. Ovde je problem u tome što Alisa ne zna da li razgovara sa Bobom ili sa Melorijem koji se lažno predstavlja kao Bob i što Bob ne zna da li razgovara sa Alisom ili sa Melorijem koji se lažno predstavlja kao Alisa. Taj problem se rešava uvođenjem Treda koji je neko od poverenja (sertifikaciono telo, npr. policija), koji izdaje digitalne isprave Alisi i Bobu potpisane svojim digitalnim potpisom.
Nije bitno koji su zaključci izvučeni, već kako se do njih došlo.