Ideja da se komercijalni sateliti prije odvajanja od tla bar nešto ubrzaju kako bi se uštedilo na raketama nosačima se ozbiljno razmatra.Zasad se koristi obodna brzina Zemlje koja je u blizini ekvatora oko 400 m/s.
Ako pokušaš rotacijom ostvariti što veću obodnu brzinu

.
Najveći problem pravi centrifugalna sila
Odmah se vidi da istu brzinu možemo dobiti povećanjem radijusa,a smanjenjem ugaone brzine.Centrifugalna sila će pri takvoj promjeni opasti zbog onog kvadrata.Dakle 10x veći R,a za istu v imamo 10x manju F.Ovakvim daljnim razmatranjem dolazi se do zaključka da bi najbolje bilo da je R ogroman.Ali kako napraviti takvu skalameriju?
Nije problem.Neka bude kao radijus Zemlje.Ali Zemlja ima malu ugaonu brzinu.Moramo napraviti neku stazu na Zemlji na kojoj ćemo dodatno povećati obodnu brzinu.Nemora staza obići skroz okolo,dovoljno je nekih 50 km.Pri ubrzanju od 10g na ovoj stazi bi se ostvarila brzina od oko 3500 m/s.Ostatak do prve kosmičke neka satelit ostvari svojim gorivom.
(Dužina od 150 km i ubrzanje od 30g dalo bi izlaznu brzinu oko 10 km/s)
Postavljanjem lansirnog tunela naprimjer uz obronke Anda moglo bi se dospjeti na nekih 5 km nadmorske visine gdje je gustoća vazduha dvostruko manja,a otpori 4 x.
Pogon linearnim asinhronim motorom promjenjive frekvencije.
Ovakva ideja se ozbiljno razmatra,ali samo kao ideja.
________________________________
Najbolja kritika formule za Sagnac effect:
https://www.omicsonline.org/op...090-0902-1000189.php?aid=78500
OK evo prave formule:P=2wft^2 [period]