@starkg
Pozdrav zemljace.
Luk kod REL zavarivanja (zavarivanje elektrodom) ima veoma stabilan napon "gorenja", koji se veoma malo menja u zavisnosti od struje.
Pri strujama manjim od 50-tak ampera, pad napona na luku je nesto veci od 25V, ta kriva nelinearno opada i dostize minimum na oko 50A (22-3V, zavisno od kosuljice elektrode koja menja sastav jonizovanog gasa), potom opet, vrlo monotono raste i dostize svega 33-39V pri 1000A, sto znaci da je unutrasnja otpornost luka reda nekoliko miliohma ili manje.Ta unutrasnja otpornost luka najvise zavisi od sastava obloge elektrode.
Medjutim, sa aspekta transformatora, ta otpornost je (uslovno) kratak spoj, kome je pridodata naponska barijera gorenja luka.
Da bi se od nekog standardnog transformatora napravio transformator za zavarivanje, treba pribeci posebnoj tehnici namotavanja, gde je od kapitalnog znacaja kontrolisanje sprege primar-sekundar.
U oblasti zavarivanja se koriste "tvrdja" i "meksa" sprega.
Tvrdja sprega se koristi za vertikalne varove i zavarivanje iznad glave (na plafonu neke metalne konstrukcije), odlikuje se kratkim lukom, koji se tesko uspostavlja i odrzava, ali zato istopljeni materijal se zadrzava u soljici koju formira obloga elektrode na mestu njenog topljenja.
Takvi aparati imaju napon praznog hoda reda 42-50VAC, i pogodni su za "surove" profesionalce koji su veoma vesti u zavarivanju.
Meka sprega se koristi za horizontalno zavarivanje, i odlikuje se lukom koji se lako uspostavlja i lako odrzava. Takvi transformatori imaju napon praznog hoda od 65 do cak 100VAC. Veoma su pogodni za neprofesionalne zavarivace zbog lakog manipulisanja, i zbog toga sto izgled i kvalitet zavara manje zavisi od vestine rukovaoca (sto veci napon praznog hoda, "meksa" je karakteristika i lakse rukovanje napravom). Ovakva pak sprega zahteva nesto vece jezgro transformatora, sto ga automatski cini skupljim.
Ono sto se kod nas prodaje u grupi zavarivackih aparata srednje cene (poluprofesionalni), su najcesce kompromis izmedju "tvrde" i "meke" sprege, tj. sa naponom praznog hoda od 45-70VAC. To je ponajvise zbog kompromisne cene izmedju ova dva tipa. Vecina je predvidjena za horizontalno zavarivanje.
Kako podesavati spregu na transformatoru?
Sprega zavisi od oblika i velicine jezgra (O jezgro, EI jezgro), i nacina motanja (redosled i medjusobni polozaj namotaja).
Moguce je napraviti neogranicen broj varijacija sprege na nekom tipu transformatora i proracun je izuzetno kompleksan, a pri tom su neophodni svi podaci o zici i jezgru (mehanicki, elektricni i magnetni). Posto treba unapred znati krajni rezultat, pa unazad razviti proracun, sledi da se posle pretpostavljenog proracuna napravi transformator, podvrgne testovima, pa iterativno koriguje dok se ne dobije odgovarajuca karakteristika.
Takav pristup zna biti skup, jer je potrebno nekoliko puta namotati transformator, zato cu ja navesti metode kojima se moze oslabiti sprega izmedju primara i sekundara, a vi, u zavisnosti od raspolozivog jezgra i raspolozivih novcanih sredstava primenite neku ili neke od njih.
Osnovne metode povecavanja tvrdoce sprege su "ucesljavanje" namotaja (deo primara, preko njega deo sekundara, i tako u segmentima do kraja motanja), tj. povecavanje fizicke "bliskosti" namotaja.
Osnovne metode smanjenja sprege su fizicko razmicanje primara i sekundara i umetanje medjugvozdja (magnetskog shunt-a).
Kombinovana metoda, koja omogucava podesavanje sprege, gde se primar mota iz delova (segmenata), od kojih su neki udaljeni, a neki ispod sekundara, pa se ukljucuju po potrebi.
Tvrda sprega (od najtvrdje ka manje tvrdoj):
- toroidni (torusni) transformator, ucesljani primar i sekundar, ili jedan preko drugog po celom obimu jezgra
- 4C jezgro, ucesljani, jedan preko drugog po celoj duzini srednjeg stuba
- EI jezgro, isto kao 4C
- O jezgro, na oba stuba ucesljani ili jedan preko drugog oba namotaja
Meka sprega (od mekse ka jos meksoj):
- toroidni, primar na jednom delu obima jezgra, sekundar na drugom delu, povecan razmak namotaja od
jezgra
- 4C ili EI, primar zauzima deo srednjeg stuba, a sekundar na izvesnom razmaku drugi deo stuba, povecan
razmak namotaja od jezgra (supljina imedju jezgra i namotaja, inace jako povoljna zbog dobrog hladjenja)
- O jezgro, primar na jednom stubu, sekundar na drugom, povecan razmak od jezgra, umetanje
medjugvozdja (ovo je inace transformator kod koga je moguce ostvariti najmeksu spregu)
Preporucujem "meku" spregu, posto raspolazete vecim jezgrom nego sto je potrebno. Posto ne znam na sta se odnosi
"140mm x 80mm" (na srednji stub ili na spoljne dimenzije ?), ne mogu vam napraviti proracun, ali napisacu vam pravila.
Posto imate vece jezgro od potrebnog, proracun bazirajte na: broj navoja po voltu = 45/ S (presek stuba u cm kvadratnim), to je inace standardni proracun za mrezne transformatore sa magnetnom indukcijom oko 1T (Tesla).
Tako vam se transformator nece grejati u praznom hodu, odnosno moci ce neograniceno dugo da bude ukljucen.
Sekundar namotajte za 65-70VAC(ako ima mesta cak i na 80V ) sa poprecnim presekom zice, sine, ili bakarnog lima (pitanje je cim cete motati sekundar) za oko 120-130A struje ako moze da stane, pri gustini struje u sekundaru od 7A/mm^2. Primar treba namotati na jednoj polovini duzine stuba, a sekundar na drugoj polovini duzine stuba, sa razmakom od jezgra koji se pravi umetanjem drvenih ili pertinaksnih letvica ispod namotaja, i tako stavljati letvice ispod svakog sloja sekundara do kraja namotaja. Ako je EI jezgro u pitanju onda se, naravno, letvice ne stavljaju tamo gde namotaj prolazi kroz "prozor" jezgra, vec samo napred i pozadi.
Ako imate O jezgro, namotajte po pola primara na polovinama stubova (serijska veza, paziti na smer namotaja), takodje na drugim polovinama stubova obe polovine sekundara sa letvicama za razmak po celom obimu (ovo jezgro i nacin motanja imaju izvrsno hladjenje). Poprecni presek tih letvica moze biti kvadratni ili pravougaoni (3-4 x 3-4mm ili 5-6 x 3-4mm).
Kako regulisati struju zavarivanja?:
Ako je trafo za 230VAC, primar namotati sa izvodima na 230,240,250,260,270,280VAC (naravno, sve se to koristi na 230VAC, 's tim sto se kada preklopite prekidacem na 280VAC dobijete najmanju struju sekundara)
Ako je za 400VAC, oda izvodi na 400,418,436,454,472,490VAC
Tako imate, primitivnu ali koja radi, regulaciju struje u 6 koraka.
Takav transformator mozete koristiti za celodnevno zavarivanje sa elektrodom 2,5-3,15 a sa kracim pauzama elektrodom 4-5mm.
Ono sto je ogranicavajuci faktor je temperatura primarnog namotaja, zato treba prilikom motanja, u sred primara staviti dobro izolovanu (buzirom od staklenih ili pamucnih vlakana) kapilarnu termosondu od najobicnijeg termostata za rernu, koji treba podesiti na 90-100^C, i sa koga mozete imati upozorenje o temperaturi ili zabranu rada ili ukljucenje ventilatora itd....
Tipicne struje zavarivanja za rutilnu elektrodu su 40-45A/mm^2
Postoji na e-s jos puno info o transformatorima kao:
http://www.elitesecurity.org/t...tehnici-tutorijali-objasnjenja
i jos slicnih tekstova (npr. od "ziki2", koji je citirao veoma strucnog "Ilimzn") i slicno tome...
Puno pozdrava
[Ovu poruku je menjao macolakg dana 02.06.2012. u 14:13 GMT+1]