Mozda jedan malo drugaciji pristup (usput, nestala je slika koju sam okacio...):
Ako je f monotona, onda ima i osobinu da ako je f(c) izmedju f(a) i f(b), onda je i c izmedju a i b (primenom kontrapozicije na standardni x<y => f(x)<f(y) i slicno za opadajucu).
Tako, ako kao u navedenom scenariju, f ima prekid i f(d_) < f(d), onda imamo sledece:

, pri cemu je ovo poslednje posledica toga da je f
funkcija.
Ovo je napisano manje formalno, jer je f(d_) zapravo granicna vrednost, ali u tom procesu, posmatrano c zaista upada u intervale koji konvergiraju ka [d,d]...
To dakle govori da prethodno pominjano

ne moze biti razlicito od f(d) u slucaju da f ima prekid. Tako, u postavljenom scenariju, kada je f monotona, osobina koja je data kao drugi uslov u stavu je uzajamno iskljuciva sa postojanjem prekida. Dakle ako je ispunjen taj uslov, f ne moze imati prekid pa je neprekidna.