@atelago, upravo sam takvu priču pričao Nedeljku prije, otprilike, 6-7 godina, sa pentranjem vjeverice po stubu dužine l_0, okomitom na pravac kretanja, uz često pominjanu rečenicu: „Nije svjetlost vjeverica“ ( pa da se pentra po okomitom pravcu držeći se za njega). To l_o/c = t_0 je mogućnost, a ne stvarnost. To se ni u jednom eksperimentu, pa ni u tvom, ne ostvaruje.

Ti jesi mogao preći takvu dužinu 2l_0, brzinom puža- žnj, za vrijeme 2l_o/žnj = 2t'.
Iz proračuna (preuzetog iz MM eksperimenta i iz udžbeničke literature) tvoja brzina (žnj) iznosila je

Trajanje sva tri putovanja ( tvog, autobusa, i „svjetlosti“) počelo je istovremeno iz polazne, početne, tačke P i završilo istovremeno u istoj (dolaznoj) tački P'' i trajalo je 2t'.
Algebarski zapis "okomitog kretanja" je:

ili,

2l_0=2t'√(c^2-v^2 )
Ovdje je zgodna prilika za naglašavanje istinitosti Ajnštajnovog govornog iskaza:
„Vrijeme zavisi od „izmjerene dužine“!
Ovu jednakost možemo dalje analizirati, recimo podijeliti obje strane sa c i tako dobiti jednu od poznatih Ajnštajnovih formula

(ali u nekoj drugoj temi). Dosta smo spamali!
Poštujmo pravila!
@milan, Vida je u svom tekstu, formulama i govornom iskazu pomiješala tri različita fizička zbivanja (vezano za t_0, t' i t)
@atelago, obrati sada pažnju na zbir tvoje brzine i brzine v!
[Ovu poruku je menjao Sprečo dana 16.12.2011. u 23:08 GMT+1]