MAC adresa izgleda ovako: 00-23-19-26-1E-BB - to jest, 6 puta po dvoznačna kombinacija slova i brojeva. Zbog preglednosti se koriste dvotačke, ili povlake, a ponekad ništa pa je sve zbijeno.
To je "serijski broj" uređaja - definišeš u wireless podešavanjima da mogu da se kače samo određeni serijski brojevi, i onda ti password i ne treba ;)
a sad, lep odgovor na tvoje pitanje iz 1. posta:
1-bazna stanica je kompletan skup pristupnih tačaka, odlaznog linka, i napajanja za sve to;
2-AP je pristupna tačka koja odašilje signal da je spremna da prihvati klijente, a onda osluškuje da li neki klijent želi da se nakači; naravno, ako zadovoljava uslove;
3-ovo gore je AP - klijent se obraća pristupnoj tački sa parametrima za povezivanje - ako ih je pogodio, dobrodošao je: najveća razlika je u tome što na jednu AP može više klijenata, dok na jednog klijenta može samo jedan AP - inače, komunikacija je uvek dvosmerna (svi oni rade primopredaju), ali ne istovremeno, nego ili prima, ili šalje (half duplex - kao toki-voki)
4-Protok... pitanje za milion dolara: ako klijenti troše po malo, biće im dosta i 1024/128, pa će svi imati po 1024/128 u svom trenutku... to se zove agregacija: najveći problem je što, da bi ti nekome nešto garantovao oko internet konekcije, i onaj od koga ti zakupljuješ mora tebi da garantuje nešto: takav internet se zove CIR, a košta kao bubreg u zemlji Srbiji.
-------------
Mnogo se ljudi lože na brzinu kojom podaci stižu, umesto da gledaju koliko je potrebno da se prvi odgovor vrati: golub sa 4 USB-a od 32GB oko nogu je na kilometar razdaljine brži od optike, ali čekanje smara.... Kapiraš? Hitar i okretan net daje osećaj kvaliteta.
Kad, tokom pravljenja Nes kafe, umesto da uzmeš mleko iz friza tamo ustvari staviš Nes konzervu - shvatiš koliko je multitasking za*ebana i pipava rabota :)