Citat:
^newtesla
prljanje silicijuma 3-valentnim i 5-valentnim molekulima
Valenca je tremin koji se koristi za atome. Kod molekula nema smisla.
Od arsena nije ništa manje otrovan beli fosfor pa se niko ne uzbudjuje oko toga. Arsen i fosfor su u istoj grupi periodnog sistema. Imaju po 5 valentnih elektrona i dosta sličnosti u hemijskom ponašanju. Arsen je atom većeg prečnika od fosfora pa se nemože "zavući" baš svuda gde to može fosfor. Ali tamo gde može nije čudo da se ugradi.
Arsen je normalno prisutan kod čoveka kao i kod drugih živih organizama. U mokraći čoveka se javlja u koncentraciji od 40 mikrograma/litru a nekad i više zavisno od ishrane. Kumulativnio se gomila u jetri, kostima, koži, dlakama i noktima.
Članak o kome govori NASA je zanimljiv jer se govori o bakterijama kod kojih je arsen ugradjen u DNK.
Citat:
^Shadowed
Pitam se da li bi silicijum mogao preuzeti ulogu ugljenika.
Ugljenik i silicijum, kao elementi sa po 4 valentna elektrona, pokazuju sličnosti, Tako, na primer, oba grade jedinjenja u kojima njihovi atomi imaju centralni položaj u tetraedarskoj strukturi. Sličnost je i u tome što su sposobni graditi velike molekule.
I zašto onda do danas na Zemlji nije nastao život od silicijuma? Možda zato što silikatna kiselina uvek završava kao silicijum-dioksid. Da bi primio drugi oblik silikatni kamen mora da se obradjuje čekićem. Sa druge strane molekul DNK živahan je sam po sebi, dovoljno je samo da se nadje recimo u vodi. Onda počne da se uvija, udružuje, cepka poput gliste. Kao da je živo biće.
Ali nije isključeno na nekoj planeti gde su temperature dovoljno bliske temperaturi topljenja kamena i neki silikatni molekul krene u životnu avanturu.