Postoji li formula za dugovečnost?
[ 25 08 2005 ]
[
www.b92.net ] - Da li će u budućnosti biti pronađena formula kojom će se zaustaviti proces starenja, da li će nam se znanja o energiji (koja je u osnovi svega) toliko produbiti, da ćemo moći da prodremo u samu tajnu života i dugovečnosti? Odgovor je u vremenu...Ipak, mnogi se slažu: harmoničan život garantuje dug vek. Istraživao: Dragan Andrić, sociolog.
Šta je to što bi u kulturi, stilu življenja i ishrani određene nacije moglo da se izdvoji kao obrazac u ponašanju i življenju koji doprinosi dugovečnosti i boljem zdravlju? Bilo bi zaista korisno kada bismo mogli da definišemo ta pravila i tako stvorimo obrazac zdravog življenja koji bi mogao da bude uzor svima. Naravno, i zvanična medicina danas pokušava da odgovori na ta pitanja, radeći brojna istraživanja, koja pokazuju povezanost određenih aspekata življenja i ishrane, koji imaju veze sa bolestima i dužinom života.
Produžetak ljudskog veka
U kojoj meri je razvoj medicine (i ljudskog društva uopšte) uspeo da poveća i ljudski vek? Ljudi su značajno produžili svoj vek od perioda bronzanog doba, kada je prosečan život trajao 18 godina. U vreme Hrista, prosečan Rimljanin je mogao očekivati da će živeti 22 godine. Hiljadu i petstotina godina kasnije, savremenici Leonarda da Vinčija su živeli prosečno 30 godina. U vreme Abrahama Linkolna, prosečan građanin se mogao nadati da će živeti 42 godine, a na kraju 19. veka prosečan život muškarca je bio 46,2 godine, a žene 48,3 godine. Osamdeset godina kasnije muškarac je produžio vek na 69,2 godine a žena 76,9 godine.
Sa otkrićem antibiotika i pobedom nad infektivnim bolestima, većina ?velikih ubica? je bila eliminisana u 20 veku. Danas su najveće pošasti srčana oboljenja i rak. Sa njihovom eliminacijom čovek bi mogao da doživi do 95 godina, a kada bi se sve bolesti eliminisale, prosečan vek bi mogao biti maksimalno 100 godina.
Pa ipak, pravi uzrok smrti je starenje. Starenje je, samo po sebi, bolest. Mnogi optimistični stručnjaci smatraju da će i starost kao bolest biti pobeđena, produžena, čak do perioda kada će moći da se utopi u besmrtnost.
Ova evolucija boljeg i dužeg života, koja se može meriti i očekivanim godinama starosti, ipak nije donela kvalitet u svim aspektima ljudskog života. Činjenice pokazuju da i pored svih naprednih tehnologija, ljudi danas rade više nego što se nekada radilo. Manje se odmaraju, druže, manje imaju slobodnog vremena, imaju više stresa, manje komuniciraju i borave u prirodi. Kvalitet života nije u skladu sa standardom življenja, što predstavlja apsurd.
Dugovečni narodi
Postoje određeni narodi koji su zaintrigirali pažnju javnosti svojom dugovečnošću, pa su se i naučnici zainteresovali za uzroke ovog fenomena.
ABHAZIJA (GRUZIJA).
Hiljadama godina kavkaski region Abhazije i ljudi koji žive između Crnog i Kaspijskog mora bili su poznati po tome da žive duže nego ostali. Njihova snaga i izdržljivost su postali legendarni.
Za mnoge ljude se tvrdilo da su stari više od 130 godina, kao i da je izvesni Širali Muslimov umro u 167. godini. Iako postoje velike sumnje u tačnost ovih podataka, nepobitno je da veliki broj starih ima blizu 100 godina i više. Pored toga ima mnogo vitalnih devedesetogodišnjaka. Pripadnici ovog naroda veoma mnogo polažu na svoj dobar izgled i vitalnost i jedna od najvećih vrednosti ovih naroda je dostizanje dugovečnosti. Veoma česta pojava je da muškarci postaju očevi u svojim 90-im, a žene rađaju u svojim kasnim 50-im.
Pored harmoničnog života koji se sastoji od lakih obroka, porodične atmosfere oni umereno rade do svoje smrti, tako da se niko nikada ne penzioniše. Abhazijanci ne vole da se požuruju, gnušaju se nametanja rokova i nikada ne rade do stanja iscrpljenosti. Takođe smatraju kranje nepristojnim brzo i preobilno jedenje. Njihova dnevna i životna rutina je više vezana za biološke ritmove nego za navrat-nanos obrasce življenja, koji dominiraju u najrazvijenijim zemljama. Insistiranje na svežini hrane je jedna od bitnih osobina. Većina hrane je kuvana ili sirova, nikad pržena. Glavni deo obroka čine sveže povrće, jezgrasto voće i mlečni proizvodi slični jogurtu. Meso koriste u veoma umerenim količinama. Koriste beli luk kao lek za mnoge bolesti, od dizenterije do reumatizma. U Abhaziji, najpoznatiji lek se spravlja od belog luka i votke. Takođe, med je jedna od najčešće koriščenih namirnica, a od napitaka mnogo se koriste razne vrste čajeva. Pretpostavlja se i da se pored ovih karakteristika životnog stila, tajna dugovečnosti nalazi i u samim kavkaskim planinama.
HUNZA (PAKISTAN).
Još jedan od naroda, u kojem većina ljudi živi neverovatno duge živote jeste Hunza narod, koji živi u Pakistanu. Iako mnogi pripadnici ovog naroda zasluge za dug život pripisuju svežem voću i lokalnom vinu, drugi smatraju da je to lokalna voda koja doprinosi njihovoj vitalnosti i dugovečnosti. Izolovanost samog predela, takođe je doprinela stvaranju skoro savršenog životnog stila. Deo toga je i idealan politički sistem, u kojem vladar u dogovoru sa najstarijim članovima, rešava probleme, svađe i sukobe. Ne postoji zatvor a u poslednjih sto godina zabeleženo je samo nekoliko slučajeva ubistava. Žive na nadmorskoj visini od preko 2000 metara.
VILKABAMBA (EKVADOR).
Treće mesto poznato po izuzetno velikom broju stogodišnjaka je selo Vilkabamba, smešteno visoko u planinama južnog Ekvadora. Naučnici su proučavali njihov život, ali nisu uspeli da otkriju tajnu njihove dugovečnosti. Od 819 stanovnika, istraživači su našli 9 starih 100 ili više godina, i mnoge druge u njihovim 90-im. Starina Miguel Carpio je tvrdio da ima 129 godina, što bi ga svrstalo u najstarije ljude na zemlji. Nekoliko ljudi je tvrdilo da ima po 140 i 150 godina. Iako postoje sumnje u ova tvrđenja, jedno je pouzdano, a to je da se veliki broj ljudi približava dobu od 100 godina, mnogo više nego u većini drugih zajednica u svetu. Bolesti srca i rak su nepoznati. Suva planinska klima, nadmorska visina od oko 1300 metara i lokalna hrana, smatraju se glavnim uzrocima dugog života. Žitelji Vilkabambe provode dosta vremena u radu na poljima. Unose malo kalorija i jedu uglavnom povrće, kukuruz, pšenicu, mahune i male porcije mesa manje od jednom nedeljno. Slično narodu iz Abhazije, seksualni život održavaju do poznih godina, a veoma stari muškarci se žene mlađim ženama. Koriste lekovito bilje koje raste u okolini. Voda je čista i zemlja je bogata mineralima.
JAPAN.
Pored pomenutih malih zajednica koje se izdvajaju svojom natprosečnom dugovečnošću i vitalnošću, pažnja je usmerena i na nacije koje se nalaze na vrhu liste dugovečnosti, kao što je Japan.
U Japanu je i broj stogodišnjaka veliki i konstantno se povećava. Nove statistike pokazuju ?dramatičan? porast od 15%. Od 127 miliona, sada ima oko 20.561 japanskih žena i muškaraca koji slave svoj 100-ti rođendan. Žene su daleko brojnije među stogodišnjacima, sa učešćem od 84%, uključujući i najstariju živu osobu na svetu, Kamato Hongo iz južnog Japana. U septembu 2003. imala je 116 godina.
Naučnici godinama spekulišu šta je tajna dugog života u Japanu. Tradicionalna ishrana bogata ribom, voćem i povrćem, a bez masne hrane, izgleda da je glavni faktor za dugovečnost nacije. U tradicionalnu ishranu Japanaca spadaju i plodovi mora, kao i pirinač, mahune (posebno soja), čaj.
Ljudi u Japanu nastavljaju sa režimom strogih vežbi do duboke starosti, a takođe uživaju i blagodeti izvrsnog zdravstvenog sistema. U japanskom društvu grupa ima prioritet u odnosu na individuu. Za razliku od zemalja u kojima vlada takmičenje i svako izgleda važniji od drugog, ovde društveni balans počiva na skromnosti. Tradicionalna učtivost se oslanja na običaj da uvek budeš skromniji od drugog, a izraz toga je klanjanje drugom u znak poštovanja.
Šinto i Budizam koabitiraju već hiljadu i petstotina godina u zemlji izlazećeg Sunca. Ovo je stvorilo duhovne vrednosti u kojima se ogleda veliko poštovanje prema prirodi i drugima. Inače Japanci su veoma skloni ritualima, kako u religijskim hramovima, tako i u samim domovima. Čaj se pije na ritualan način, pale se insensi, u kuću se ne ulazi obuven, to se smatra neprihvatljivim, jer se unosi prljavština sa ulice.
ŠVEDSKA.
Iako nema veliki broj stogodišnjaka, ova zemlja je već decenijama u vrhu po dugovečnosti svojih građana. Šveđani su vredni, radni, ekonomični, pragmatični i razvili su najnapredniji sistem socijalnih službi u svetu. Gotovo da nema oblasti u kojoj Šveđani ne primaju neki vid državne pomoći, ako za to postoji potreba. Šveđani brinu jedni o drugima ispunjavajući lične, obrazovne i kulturne potrebe svake individue. Imaju izuzetno razvijen zdravstveni i gerijatrijski sistem.
Iz svega rečenog, vidi se da na dužinu života utiče više faktora, i da eliksir dugovečnosti nije lako pronaći. Zdrava dugovečnost neminovno pretpostavlja celoviti pristup životu i zdravlju u kojem će svi aspekti, kao što su ishrana, genetika, ekologija, vrednosni sistem i društvena organizacija, duhovnost i tradicija, imati značajnu ulogu u podizanju kulture i kvaliteta življenja i probijanju granica ljudskog veka.
SCG na 46. mestu najdugovečnijih nacija
Prema listi najdugovečnijih nacija koju objavljuje SZO (Svetska zdravstvena organizacija), na prvom mestu su Japanci, sa očekivanim godinama zdravog života od 74.5 (muškarci 71.9, žene 77.2), zatim slede Australijanci sa prosečnim 73.2 godine, Francuzi sa 73.1, Šveđani, Španci, Italijani, Grci, Švajcarci, Monako, Andora. Jugoslavija, tj. SCG se nalazi na 46 mestu, sa prosečnom dužinom života od 66.1 godinom (muškarci 64.2, žene 68.1).
U skladu sa razvojem savremene nauke, pre svega kvantne fizike, došlo je do značajnih pomeranja granica viđenja stvarnosti, i života posebno. Materija se ne smatra više čvrstom osnovom svega: dokazano da je ona u svojoj suštini talasne prirode i predstavlja odraz energije, koja vibrira u samim atomima. Na osnovu toga razvija se i jedan holistički pogled na svet i zdravlje, koji pojedinca tretira kao niz energetskih polja (fizičkih, emocionalnih, mentalnih i duhovnih), koja deluju u sadejstvu i čiji debalans dovodi po poremećaja funkcionisanja sistema, odnosno zdravlja jedinke.
Kajsije protiv bubuljica i stresa
[ 24 08 2006 ]
[
www.svetzdravlja.com ] - Bečki zdravstveni stručnjak Hademar Bankhofer naglašava pozitivna dejstva kajsija i preporučuje ih mladima i starima. Kajsiju zovu višegeneracijskim voćem. Silicijum i veliki procenat karotina (pre svega beta-karotina) mladima u pubertetu pomaže kod problema sa kožom, tj. bubuljica. Onima koji su pod stresom pomaže da se smire, da razgrade stres i ojačaju živce zahvaljujući niacinu, objašnjava zdravstveni stručnjak.
Ko se bori sa prekomernom težinom trebalo bi između obroka da jede kajsije. Zahvaljujući visokom procentu pantotenske kiseline naslage sala se lakše razgrađuju. Posebno je smisleno da ih stariji ljudi jedu. Vitamini, minerali, elementi u tragovima i enzimi u ovom voću štite srce, zaustavljaju proces starenja, pomažu kod umora i problema sa koncentracijom kao i kod suvog grla.
Naučnici veruju da su otkrili tajnu naroda Hunza na Himalajima koji živi između 90 i 100 godina - oni jedu mnogo kajsija, jer karotini, salicilna i folna kiselina pospešuju dug život, zaključuje Bankhofer.