Po cemu je cirilica toliko nadmocnija nad latinicom???
Kao što rekoh, nadmoćnija je po tome što prirodno sprečava ljude da kasape srpski jezik — već sam navodio konkretne primere tipičnih grešaka, koje bi umnogome bile eliminisane upotrebom ćirilice
Da li bi neko objasnio tu svoju tezu.
Da ponovim po stoti put: naravno da se latinica i ćirilica mogu koristiti jednako dobro ili loše, pa i kada se radi o ispravnosti transkripcije. Problem je u tome što većina ljudi koji koriste latinicu, usled velike sličnosti latinice i engleskog alfabeta, uopšte i ne pokušava da transkribuje (a često ni da prevede očigledne) reči!
Kada bi se koristila ćirilica, naravno da bi bilo more transkripcionih grešaka, ali bi se svaka nova transkripcija brzo ispeglala u upotrebi. Uostalom, i ne postoji tako nešto kao „ispravna“ transkripcija — npr. u engleskom mnoge reči upotrebljavaju meko „r“ kao slogotvorno, što je retko u srpskom jeziku i takve transkripcije se ne prave: „Burns“ ne ide u „Brns“, nego u „Berns“ ili „Burns“ ili kako se već ustali — stvar je u tome da se pisanjem latinicom to ni ne pokušava.
Srki pomenu da se za čuvanje jezika ne treba boriti forsiranjem pisma, već na neke druge načine. Mislim da je upotreba ćirilice ipak najlakša i jedino delotvorna odbrana, ako je ikakva odbrana uopšte moguća — i opet da napomenem, ne mislim na odbranu rečnika, već osnovnih jezičkih pravila, koja dosad nisu popustila ni pred jednim jezikom.
Priča mi jedan Švaba (koji sprema doktorat, dakle iz akademskog miljea) da se „svi nerviraju kada neko pokušava da im uvali nasilno prevedene izraze, npr. umesto ‘bridge’ kaže ‘Brücke’“! Zatim, davao mi je primere rečenica i reči u svakodnevnoj neformalnoj upotrebi — neprevedene reči (čak i nešto elementarno kao „city“ umesto „Stadt“), engleski vremenski oblici i saksonska množina! Digla mi se kosa na glavi kada sam kasnije obratio pažnju na neke od nemačkih televizijskih serija koje se puštaju kod nas: sve navedeno se ponekad može čuti u razgovoru običnih ljudi u seriji, i pored toga što je scenario sigurno prošao i lekturu i cenzuru i sve što već treba. A nemački ima prilično uređenu gramatiku i pismo (ono što je napisano može se tačno pročitati, ne znam da li obrnuto baš 100% važi) i ogromnu podršku države na svim nivoima.
Erinij je pomenuo Francuze i njihov zakonsku zabranu reči „e-mail“ u službenoj upotrebi. To samo pokazuje kritičnost prodora engleskog jezika, pošto od takvih uredbi nema koristi. Još je gore kada pomislim da su morali da umesto „e-mail“ propišu ne neku karabudževinu, već jednostavno, nedvosmisleno i tipično francuski melodično „courriel“ (kombinacija od „courrier électronique“) koje se već nalazilo u upotrebi, ali je zbog nečega najčešće ignorisano.
Poenta je da mi, građani Srbije, imamo na raspolaganju izuzetan alat za zaštitu jezika (gramatike, ne rečnika!) koji nemaju ni Nemci ni Francuzi i treba ga iskoristiti najbolje moguće.