Velika riba jede malu. To je često neprijatna, ali u praksi mnogo puta potvrđena činjenica. Upravo nju je na svojoj koži osetila Minolta, jedan od pet velikih japanskih foto-korporacija sa najvećom tradicijom. Nestanak iz foto-sadašnjice je ceh toga što se nije dovoljno brzo i na pravi način prilagodila digitalnoj eri. A ovo doba je prilično drugačije od starog, u kome su tradicija, fotografski i optički postulati bili dovoljni za uspeh.
Sada u foto-opremi ima puno (čak i previše) elektronike. To sa jedne strane sve proizvođače obavezuje na razvoj i tih komponenti (ili njihovu prostu kupovinu od sposobnijih), a istovremeno omogućava onima koji su jaki na elektronskom polju da se bez kompleksa upuste u koštac sa onima koji imaju višedecenijsko fotografsko iskustvo. Ne iznenađuje što se na tako nešto usudio upravo Sony, elektronski gigant sa ogromnim iskustvom na polju video tehnike. Manje je poznato da je upravo on jedan od malobrojnih, a verovatno najveći proizvođač senzora za sve tipove aparata uključujući i refleksne. Već godinama ih prodaje mnogo poznatijim foto-imenima kao što su Canon, Nikon i drugi. Već zato, a i ne samo zbog toga, bolji poznavaoci digitalne foto tehnologije se ne čude dosadašnjem uspehu i ambicijama Sony-ja. Uzrok toga se može sažeti u činjenici da digitalni aparati, posebno kompaktni, imaju vrlo malo sličnosti sa starim SLR modelima, a mnogo više sa digitalnim kamerama na čijem polju, kao sto je poznato, Sony dominira.
Međutim, što su više rezolucije, foto-aparati moraju imati kvalitetniji objektiv sa čijim konstrukcijama Sony nije imao dovoljno iskustva. Tu poslednju prepreku da dublje uđe u foto-branšu, Sony je prevazišao udruživši se sa legendarnim Carl-Zeiss-om, proizvođačem objektiva vrhunskih optičkih performansi. Setimo se da je sličnu stvar uradio i Panasonic napravivši dil sa Leica-om.
Tim potezima oba brenda, iako bez pravog fotografskog iskustva, postali su vrlo jaki igrači na polju kompaktnih modela više klase. Sony-ju to nije bilo dovoljno, pa se odlučio i uspeo da kupi posustalu Minoltu, foto-brend koji je i danas u srcima mnogih zaljubljenika u zvuk zatvarača. Sony je time prisvojio i plodove njenog višegodišnjeg istraživačkog rada u SLR domenu, kao što su konstrukcija zatvarača, fazni auto-fokus mehanizam, i mnogi drugi sitni SLR patenti. Šlag na tortu predstavlja već legendarni sistem za unutrašnju stabilizaciju (anti-shake), koji je izumela Minolta, a koji po imenom Super stady shot sada krasi svaki Sony DSLR model.
Nama je možda najinteresantnije što se Sony našem tržištu sprema za agresivniji nastup, što po pitanju cena, što po pitanju podrške i dodatne opreme. Nema sumnje da će on ubuduće predstavljati jednog od najvažnijih igrača na tržištu.
Zato smo se odlučili, kao i obično, prvi u okruženju, da isprobamo jedan od najnovijih DSLR modela iz Alpha serije i utvrdimo njegove realne domete. Koji da uzmemo? Nismo se puno dvoumili. Izbor je pao na najjači od njih - model A 900 sa senzorom punog (full frame) formata i i rekordnih 24,6 Mp rezolucije...
Sony A 900 - test