Pricate gluposti. Jednostavnop nije u redu da jedan roditelj pokupi dete i ode npr. u Australiju, a drugi, jelte, ako ima mogucnosti neka dolayi dva puta mesecno, ako nema, onda njegov problem.
Otac ima pravo da trazi da dovodis dete kod njega i to gotovo uvek dobije kao satisfakciju za to sto je dete povereno tebi a ne njemu.
Ukoliko odlazak u inostranstvo znaci da jedan roditelj nece biti u mogucnosti da koristi svoje roditeljsko pravo, onda je takav odlazak neizvodljiv i nedopustiv, tj. potpuno nezakonito je ocu oduzeti roditeljsko pravo na takav nacin.
Na zalost imam tu nesrecu da upravo meni moja bivsa supruga neopravdano i nicim izazvano na svaki moguci i nemoguci nacin pokusava da uskracuje i ogranicava roditeljska prava i toliko je uporna u tome da iza nje stoji ceo tim advokata. Ta moja nesreca me primorala na poznavanje Zakona do tancina, tako da u pola sna kad me probudis mogu da ti izrecitujem sta sve moze a sta ne moze. Ipak, pre toga da navedem za tebe najbitnije citate zakona.
Citat:
Clan 7. stav 2
(2) Dete ima pravo da se o njemu, pre svih drugih, staraju njegovi roditelji.
Znaci, jace je pravo deteta da se o njemu stara otac nego ocuh.
Citat:
Clan 9.
1) Roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno.
2) Roditelji su ravnopravni u vršenju roditeljskog prava.
Ovo se primenjuje za sve za sta u odluci suda nije navedeno drugacije.
Citat:
Član 62.
(1) Dete ima pravo da živi sa roditeljima i pravo da se roditelji o njemu staraju pre svih drugih.
(2) Pravo deteta da živi sa roditeljima može biti ograničeno samo ovim zakonom, kada je to u najboljem interesu deteta i kada o tome odluči sud.
Član 63.
(1) Dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi.
(2) Pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi može biti ograničeno samo ovim zakonom, kada je to u najboljem interesu deteta i kada o tome odluči sud.
Znaci, dobro su ti rekli, moras na sud ako hoces ovo sto hoces. Ne postoji mogucnost da socijalni radnik tek tako sedne i otkuca ti resenje kojim ti se dozvoljava da odvedes dete na drugi kraj planete.
E, sad, naravno, mnogo je bolje da postoji dogovor, nego da se ovo resava sudski, jer nisam bas siguran da ce sud doneti takvu presudu, cak, rekao bih, prilicno sam siguran da nece. Sa mojom bivsom suprugom svako malo imam neka sudjenja zbog uskracivanja roditeljskih prava i sud takve pojave u principu ne tolerise. Moras to objektivno da sagledas - da li bi ti njemu dozvolila da odvede dete negde gde ti ni jedan yakon ne garantuje da ces dete ikada vise videti. Ja jos nisam dosao do ovakve teme (doci ce i to na red, sigurno), ali kao roditelj ne bih zalio ni vremena ni novca da sprecim takve sulude inicijative. Cini mi se da bih bio u stanju da radim 3 smene dnevno i da mesecima nista ne jedem ako je to cena da sprecim da mi se na takav nacin oduzme dete. Lepo je cuti da si ti lako presla preko razvoda i nasla drugog muza, ali moras da shvatis da taj drugi ne moze i ne sme biti prepreka odrzavanju licnih odnosa deteta sa ocem.
Citat:
(3) Sud može doneti odluku o ograničavanju prava deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi samo ako postoje razlozi da se roditelj potpuno ili delimično liši roditeljskog prava.
(4) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje ima pravo da odluči o načinu održavanja ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi.
Znaci, ako otac nije ni narkoman ni razbojnik ni mentalno oboleo, sud mu nece na ovako surov nacin onemoguciti odrzavanje licnih odnosa sa detetom. Izuzetak je situacija kada dete ima vise od 15 godina, pa se izjasni da mu je bitnije da ode u inostranstvo nego da odrzava licne odnose sa ocem, tada bi sud pristao da donese takvu odluku bey saglasnosti oca.
Citat:
(4) Dete koje je navršilo 10. godinu života ima pravo da slobodno i neposredno izrazi svoje mišljenje u svakom sudskom i upravnom postupku u kome se odlučuje o njegovim pravima.
(5) Dete ima pravo da održava lične odnose i sa srodnicima i drugim licima sa kojima ga vezuje posebna bliskost ako je to u njegovom najboljem interesu.
Znaci, ako je dete starije od 10 godina, ono takodje ima pravo da izrazi misljenje o regulisanju licnih odnosa, ali ne i da odluci o nacinu regulisanja licnih odnosa sa ocem. A i bilo bi besmisleno. Evo, recimo, moje dete meni danas kaze "ti nisi moj tata i nemoj vise da dolazis", ja onda pitam ko je to rekao, a dete kaze "mama". Znaci, manja deca su toliko podlozna uticajima roditelja a narocito majke, da sud nece smatrati za shodno ni da pita dete za misljenje.
Na osnovu ovoga sto sam procitao, imam utisak da vas dvoje niste na pravi nacin zavrsili razilazenje na obostrano zadovoljstvo. Ili jeste, a jos niste seli pa to konstatovali. Moj licni savet je da to ne resavas preko suda, vec da od centra za socijalni rad trazis da vas upute na savetodavni razgovor u ustanovu specijalizovanu za posredovanje u porodičnim odnosima. Ne ocekuj da ce jedan razgovor da resi sve probleme, trazi takve razgovore 2,3,4 puta mesecno. Pokreni inicijativu da se razgovara o interesima deteta, ali, naglasavam RAZGOVARA, a ne pokusava nametanje svog vidjenja situacije drugoj strani. Ukoliko se on ne bude odazivao na te inicijative, onda ce sud imati malo drugaciji pogled na problem. Ukoliko se odazove, sa dovoljno upornosti i strpljenja, siguran sam da ce doci do saglasnosti za odlazak deteta u inostranstvo. Evo, ja, gore sam naveo da po cenu zivota ne bih dozvolio da mi se na takav nacin oduzima dete, ali, ako bi mi druga strana predocila sve prednosti zivota deteta u inostranstvu (pocevsi od ekonomske situacije, preko ucenja jezika i cenjenijeg obrazovanja koje ce tamo steci pa sve do perspektive za zaposljavanje i formiranje sopstvene porodice jednog dana) i ukoliko shvatim kao iskrena uveravanja druge strane da ce uciniti sve sto je u njenoj moci da moji licni odnosi sa detetom budu onoliko koliko je moguce odrzani i unapredjeni, potpisao bih tu saglasnost istog momenta! Znam da nije lako sagraditi poruseno poverenje, ali, to je jedini nacin. Ima i drugi, ali se ne preporucuje - da protivpravno odvedes dete i ostanes van domasaja zakona Srbije do kraja zivota (znaci nikad kroz Srbiju ni u prolazu).