08. Sep 2001 19:02 (GMT+01:00)
Zloupotrebe, pravne mahinacije i kriminal u telekomunikacijama Srbije (16)
Svilajnac, pastorak Telekoma Srbija
Tehničko rešenje u Svilajncu primenjeno je u mnogim manjim mestima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, ali ne i u Srbiji
Veliki događaj u istoriji telefonije Svilajnca, odigrao se polovinom 1979. godine jer je tada uveden automatski međunarodni telefonski saobraćaj. Građani Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca, Užica, Jagodine i drugi dobili su ovu mogućnost još polovinom sedamdesetih godina. Važnost ove nove vrste telefoniranja ne treba posebno isticati u poslovnom svetu.
Međutim, za zaposlene ova nova mogućnost samostalnog biranja brojeva, prijatelja i rođaka, u inostranstvu s telefona iz kancelarije, obezbedila je privatne razgovore, bez kontrole računa koje su plaćale firme. Preduzeća PTT-a su bila zainteresovana za uvođenje automatskog međunarodnog telefonskog saobraćaja, jer se prihod povećao u velikom obimu, u odnosu na vreme kada su veze s inostranstvom uspostavljale telefonistkinje.
Uvođenje automatskog međunarodnog telefonskog saobraćaja, bilo je, sem povećanja prihoda, i pitanje prestiža. Direktori OOUR iz većih gradova, kojima je postojeća tehnika omogućila automatski međunarodni telefonski saobraćaj, izazivali su ljubomoru i malu zavist direktora OOUR iz manjih gradova, jer njihove centrale nisu imale tu tehničku mogućnost. To su bile elektromehaničke krozbar centrale koje su proizvodili: "Nikola Tesla" iz Zagreba i "Iskra" iz Kranja. Takva jedna "Iskrina" centrala bila je u Svilajncu...
U poslovnom smislu, fabrika "Nikola Tesla" je bila vrlo korektna i za relativno male pare je vršila prepravke u centralama svoje proizvodnje i omogućavala je automatski međunarodni telefonski saobraćaj. Za stvaranje ove mogućnosti tražila je vreme od 18 do 24 meseca. Međutim, "Iskra", odnosno Slovenci su videli šansu da zarade velike pare. Pomagale su im patriote u Srbiji, posebno rodoljubi u Zajednici jugoslovenskih PTT, opet naravno Srbi.
Opština Svilajnac je poznata po velikom broju svojih žitelja koji rade u inostranstvu. U međunarodnom telefonskom saobraćaju, pošta u Svilajncu je imala veći prihod od Jagodine, Kruševca, Kraljeva i drugih velikih gradova. To su dobro znali u "Iskri" i zato su ponudili rešenje s novim registrima, ali je za sprovođenje ovog projekta trebalo dozidati zgradu, čekati dve godine i platiti u novcu tadašnje dve milijarde dinara.
Poštar u duši, ali veliki domaćin, pokojni Petar Marković, tada upravnik pošte u Svilajncu, tražio je i našao stručnjake koji su za samo 30 dana i za 30 miliona dinara, korišćenjem elektronskih memorija, u Svilajncu uveli automatski međunarodni telefonski saobraćaj. Veliki zaštitnici "Iskre" u Zajednici Jugoslovenskih PTT pretili su upravniku Peri Markoviću da će ići čak i u zatvor, jer on kao poštar nije nadležan i stručan da rešava tehničke probleme, to je zadatak inženjera.
Najveću i odlučujuću podršku da Svilajnac dobije automatski međunarodni telefonski saobraćaj, dao je tadašnji predsednik Opštine Svilajnac, pokojni Živorad Ranković. On je rekao: "Ja stojim iza toga i neka neko dođe da isključi međunarodni saobraćaj u Svilajncu, kada bude uveden".
Tehničko rešenje za uvođenje automatskog međunarodnog telefonskog saobraćaja u Svilajncu, primenjeno je u velikom broju manjih mesta u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, pa čak i u Sloveniji. Međutim, rešenje iz Svilajnca nije zaživelo u Srbiji, jer je sem u Svilajncu, primenjeno još i u: Aleksincu, Kikindi, Ivanjici, Guči, Lučanima i Arilju.
I danas, 20 godina od dana ugradnje, rešenja s elektronskim memorijama, koje je proizvodila Zemljoradnička zadruga iz Krajišnika kod Zrenjanina, koriste se u Aleksincu i Kikindi. Posebno je važno da se istakne činjenica da su u Aleksincu tada, osim uvođenja automatskog međunarodnog telefonskog saobraćaja, rešeni i problemi u automatskom međumesnom telefonskom saobraćaju.
Primenom modifikovanog rešenja iz Svilajnca u glavnoj centrali ARM 20, uveden je u probni rad automatski međunarodni telefonski saobraćaj u Požarevcu, kao i u centrali ISKRA 58 u Smederevu. Dugo je ovo rešenje bilo u probnom radu u Požarevcu i Smederevu, a onda su odustali, bez obrazloženja.
Međutim, što nije bilo dobro za inženjere u Srbiji, bilo je odlično za inženjere u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tako je modifikovano rešenje iz Svilajnca, ispitano probnim radom u Požarevcu, primenjeno u glavnoj centrali ARM 20 u Sarajevu i tranzitnoj centrali centrali ARM 50 u Osijeku.
Automatski međunarodni telefonski saobraćaj u Sarajevu i Osijeku uveden je 1981. godine. Pojedinci iz Zajednice jugoslovenskih PTT sve su učinili da se rešenje iz Svilajnca ne primeni u Srbiji, jer su samo tu imali uticaja. Zajednica JPTT nije atestirala rešenje iz Svilajnca, jer "Iskra" nije "dozvolila" da se u njene centrale ugrađuje tuđa oprema. To je i zvanično pismeno dato objašnjenje od strane Zajednice JPTT.
Iz navedenih činjenica se vidi kakvog advokata je imala "Iskra" iz Slovenije. Ali u životu nismo sreli advokata, koji je branio klijenta, a da mu nije naplatio svoju uslugu. Fabrika "Nikola Tesla" iz Zagreba, nije zabranjivala da se rešenje iz Svilajnca primeni u centralama njegove proizvodnje. Međutim, Zajednica JPTT i za ove centrale nije dala atest.
Da bi navedena priča bila i slikovito upotpunjena, podsetićemo na istiniti događaj u vezi s uvođenjem automatskog međunarodnog telefonskog saobraćaja u malom gradiću Srbac, koji se geografski nalazi na reci Savi u Republici Srpskoj.
Zvoni telefon i javlja se upravnik pošte iz Srpca. - Dobar dan inženjeru, kaže on, ovde upravnik pošte Srbac. Čuo sam da ste uveli automatski međunarodni telefonski saobraćaj u Svilajncu. Nama "Nikola Tesla traži 54 miliona dinara da posao završi za 20 meseci. Možete li vi da uradite taj posao u centrali ARK 335 - pita on.
- Može, upravniče. To će biti urađeno za 36 miliona dinara, a radiće se od petka uveče do nedelje uveče.
- Odlično, inženjeru. Ali, kada to možete da uradite?
- Pa, pošto je danas utorak, to može da bude već u petak. Recite mi, a gde je Srbac i kako ću doći do Srpca.
- Doći ćete do Slavonskog Broda vozom, a tu će da vas čekaju kola.
- Dogovoreno.
U četvrtak zvoni telefon i javlja se ponovo upravnik iz Srpca.
- Inženjeru, imam veliku molbu. U poštu Srbac u nedelju dolazi direktor iz Banjaluke, dolaze i sekretar SK i predsednik Opštine. Za Srbac je uvođenje automatskog međunarodnog telefonskog saobraćaja veliki praznik. Ali, da vam kažem, ima još nešto važno. Naš politički kadar iz Srpca je Radovan Makić, ambasador SFR Jugoslavije u SR Nemačkoj. Mi pravimo veliku svečanost, imamo svečanu sednicu Radničkog saveta i u 12,00 sati dogovoreno je da ambasador Radovan Makić bude u ambasadi u Bonu i da čeka da mu telefonom javimo da je Srbac izašao u svet.
- Pa upravniče, reče usplahireno inženjer, Fabrika "Nikola Tesla" je dala rok da se automatski međunarodni telefonski saobraćaj uvede za 20 meseci, a ja vam rekoh za dva dana i vi sada tražite da to bude za još kraće vreme.
- Inženjeru, bog i vi.
- Biće upravniče. I bi.
S pokojnim Danilom Dačom Trailovićem, iz Petrovca na Mlavi, divnim čovekom, odličnim majstorom i velikim radnikom, izvršena je prepravka 15 registara i uveden je automatski međunarodni telefonski saobraćaj u Srpcu. To je bilo u 10,00 sati pre podne.
Ostalo je još dovoljno vremena da se odspava sat vremena i da inženjer i Dača dođu na svečanu sednicu radničkog saveta. Kad ono, stvarno svečano. Na ražnju se obrću veliki veprovi i veliki ovnovi. Dva odlična harmonikaša, s violinistom i basadžijom, do u noći su uveseljavali goste, a najvažniji su bili inženjer i Dača, uprkos tome što su među gostima bili direktor iz Banjaluke, sekretar SK i predsednik Opštine.
Tačno u podne, u 12,00 sati, predsednik Radničkog saveta, izabrao je ambasadu SFR Jugoslavije u Bonu. Kada se javio ambasador Radovan Makić, predsednik je srećan i veseo rekao: "Ambasadore, i Srbac je konačno izašao u svet".
Veselje je počelo i trajalo je do kasno u noć. Međutim, došlo je vreme da se krene za Beograd i Petrovac na Mlavi, jer Dača je imao poslednju autobusku vezu iz Požarevca za Petrovac u 22 sata. Inženjer kaže: "Idemo na voz koji u 16 sati prolazi kroz Slavonski Brod i ide za Beograd". - Ne, inženjeru - povikaše u glas svi gosti i domaćini. - Daču ćemo da odvezemo u Slavonski Brod u 16 sati, a Vas će da voze druga kola.
I bi tako. Harmonikaši još jače zasviraše, pesma odjeknu iz grla svih gostiju i domaćina, a basadžija se toliko zaneo, da je u zanosu pokidao debele strune na basu.
Svilajnac je 1987. godine, ponovo postao veliko poprište borbi u telefoniji, između kreativnih i poslušnih. Tada je direktor Radne organizacije PTT saobraćaja Svetozarevo bio ekonomista Života Petković, divan i pronicljiv čovek, veliki entuzijasta, a opredeljen za novo i budućnost.
U vreme kada je komisija od 20 i više diplomiranih inženjera u Radnoj organizaciji PTT saobraćaja BEOGRAD, odlučila da se za Beograd kupe čuvene centrale "Metakonta 10C", koje je proizvodila "Iskra" iz Slovenije, Života Petković je za Jagodinu od "Nikole Tesle" iz Hrvatske, kupio centralu za dvadeset i prvi vek, digitalnu centralu AHE 10. Svi su ga napadali, a posebno diplomirani inženjeri.
Vreme je pokazalo da je u ovom slučaju u pravu bio ekonomista, a ne poslušni diplomirani inženjeri. U to vreme direktor OUR PTT saobraćaja Svilajnac bio je Dragiša Spasojević, divan čovek, bliski saradnik i podržavalac Živote Petkovića. Opet je u igri bio inženjer, s rešenjem da se modernizuje elektromehanička krozbar centrala korišćenjem digitalne centrale i kompjutera.
Domaća pamet, domaći rad. Tehničko rešenje iz Svilajnca, firma "Erikson" iz Švedske, u modifikovanom obliku rešenje je primenila u Švedskoj 1990. godine, a u Brazilu nekoliko godina kasnije.
Posao na modernizaciji elektromehaničke krozbar centrale
u Svilajncu, direktor Života Petković je nudio EI "Pupinu". Taj posao Ei "Pupin" nije prihvatio. To su srpska posla. Ali se posla prihvatio "Energoinvest" iz Sarajeva, čiju je grupu za telefoniju vodio Marko Zirojević, dobar čovek i veliki vizionar.
Lako je bilo Marku, jer je iza sebe imao moćnu firmu, kakav je tada bio "Energoinvest", čedo Emerika Bluma, jednog od najvećih privrednika u samoupravnoj Jugoslaviji. Iza "Energoinvesta" je stajala Bosna i Hercegovina.
Tihomir Živanović
Dobrosav Jovanović
Priredio: Dragan Vlahović
Sutra: „Telekom" ne da telefone zemljoradnicima o važećem zakonu, dobavljači
www.aikstednja.rs mesec stednje 2010/
www.snajper.rs servis za media planiranje na Internetu