Citat:
Niko, verujem, nije protiv ovlašćenog nadzora, ali neki balans između službi bezbednosti, ISP i korisnika mora da postoji, a taj balans je sada ozbiljno narušen (neko bi rekao, narušava se on već decenijama, najmanje od kraja WW2). Takođe, vrlo bitno je znati da u Srbiji ne postoji pravni okvir koji bi regulisao privatnost, zaštitu od zloupotrebe podataka itd. Dakle, balans se stalno pomera u korist službi bezbednosti, a istovremeno se ne uspostavljaju drugi mehanizmi koji bi ga vratili u neko ravnotežno stanje.
Posledica toga je da se sada provajderima nameću nesrazmerne i nerealne obaveze, a te iste službe već godinama krše zakone, sudske odluke, rešenja ombudsmana i poverenika za pristup informacijama od javnog značaja za apsolutno sve, pa i najbanalnije stvari kao što je recimo podatak o broju priskuškivanih osoba na godišnjem nivou (ne spisak, samo cifra).
Ovaj dokument jeste posledica i nastavak svega toga, ali smatram da ovakvo ponašanje nije primereno društvu koje želimo da izgradimo.
Pozdrav,
Sloba
Zaštita zloupotrebe podataka je možda najslabija karika.
Evo šta kaže povernik za informacije od javnog značaja
(čisto da skratim put i pojednostavim "presretanje pošte"

)
„Na normativnom nivou imamo iz Miloševićevog vremena, ’mrtvorođenče’ koje nikad nije primenjeno i koje ne
funkcioniše. Na faktičkom planu nemamo skoro ništa. Nije slučajno da se u dokumentima posmatrača EU konstatuje da zaštita podataka o ličnosti u Srbiji postoji samo kao teorijski fenomen." (
Rodoljub Šabić u intervjuu u PC press)
još par reči o transparentnosti podataka od strane institucija ka narodu, za promenu, pošto to nije definisano nijednim PRAVILNIKOM
"Zar nije indikativno, da uz svo verbalno zalaganje i brigu za KiM, grad Priština (sa sedištem u Gračanici) i gotovo ni jedna
od opština pod srpskom kontrolom, nema Web prezentaciju. Nema je ni 20 odsto republičkih agencija, 30 odsto republičkih direkcija niti 50 odsto nezavisnih regulatornih tela i fondova.
Zar je prihvatljivo da, recimo, Ministarstvo za infrastrukturu koje sprovodi i kontroliše veliki broj projekata i raspolaže ogromnim iznosima novca, uopšte nema Web sajt. Zato mislim da se kod nas o elektronskoj upravi govori olako i da tu mora još mnogo toga da se uradi",
Rodoljub Šabić, leto 2008.
Ako neko hoće da ukršta podatke: broj zaposlenih u javnoj upravi, za razliku od regiona gde se smanjuje, u Srbiji se od 2001. godine povećao, tačnije UTROSTRUČIO.
Kako prenosi DANAS kad se sve izračuna dolazi se do cifre od
pola miliona ljudi zaposlenih u javnoj upravi, a udeo DRŽAVE u javnoj potrošnji je 43 % .
"To čini državu najvećim preduzećem u zemlji jer svaki drugi dinar koji se ostvaruje kroz poreze, doprinose, carinu i druge dažbine, završi u džepsima zaposlenih u javnom sektoru"
(list DANAS, 23.jul 2008, strana 7, autor S.Vujčić)
Kome su oni odgovorni?
Ajde neka mi neko detektuje ovaj "lanac ishrane" ali ne kako bi trebalo da bude, nego kako jeste.
poz
Hana S.
ATTN: nemam ništa protiv kontrole. Samo hoću da to bude dvosmerna ulica. Odnosno, da prava i obaveze važe za obe ugovorne (pravilničke

) strane, kako i dolikuje.