Citat:
srki:Ti ako se kreces ubrzano ne mozes da znas da li na tebe deluje gravitacija ili inercijalna sila.
Fali ti ključan deo ovog iskaza, a to je da kretanje mora biti ograničeno na mali deo prostora (u idealnom slučaju, infinitezimalno mali deo), inače ćeš i te kako da znaš da na tebe deluje inercijalna sila, a ne gravitacija.
Citat:
srki: Kako to mislis nisu sile. U tom referentnom sistemu (koji se krece kruzno oko neke tacke ili ubrzava) to jeste sila.
Nope, nije sila. To što je nama zgodno da rešavamo zadatke kao da to jeste sila je druga stvar. Kada imamo neko referentno telo A koje ubrzava ubrzanjem

i neko drugo telo B čije ubrzanje

je izmereno u odnosu na A imamo da je ukupno ubrzanje tela B u nekom inercijalnom sistemu

te je zakon kretanja B dat sa

, što kada prebacimo član sa ubrzanjem tela A postaje

. Postojanje ovog dodatnog člana možemo da tretiramo kao dodatnu silu kada radimo u referentnom sistemu vezanom za A, ali to ne menja suštinu, a to je da taj dodatni član nije sila jer nema porekla u interakciji tela.
Prosto, po verziji mehanike koju sam ja učio "Sila je mera interakcije između tela", a drugi Njutnov zakon važi samo za inercijalne sisteme.
Ono što vi pokušavate je da neinercijalni referentni sistem tretirate kao inercijalni. To ima neke neželjene posledice, a to je da se nitokuda pojavljuju sile i da rad više nije skalarna veličina. Što se mene tiče, ako se vama takva verzija mehanike više sviđa, knock yourself out, ali ja sam sasvim srećan sa mojom staromodnom mehanikom.