To ne treba da čudi, jer je on jedan od retkih koji proizvodi (i prodaje drugima) senzore sa svoje DSLR, ali i kompaktne aparate. Pored toga, poseduje veliko iskustvo na polju digitalnih kamera, a digitalni aparati su sličniji njima nego analognim aparatima.
Kupivši Minoltu, ime sa velikom tradicijom u foto-svetu, Sony je preuzeo i plodove njenog višegodišnjeg istraživačkog rada u SLR domenu, kao što su konstrukcija zatvarača, fazni auto-fokus mehanizam, i mnogi drugi sitni SLR patenti.
Šlag na tortu predstavlja već legendarni sistem za unutrašnju stabilizaciju (anti-shake), koji krasi svaki Sony DSLR model.
Prvenca A 100 je u ekonomskoj klasi, upravo je nasledio model A 200.

Nema revolucionarnih novina, ali celokupnu osnovu diže na viši nivo zadržavajući povoljnu cenu.
Najvažnija unapređenja su:
-manji šum
-bolje dinamičke karakteristike slike
-znatno brži autofokus
-poboljšani meniji
-usavršen zatvarač itd
-u celini brži rad
itd.
Nisu želeli da previše zalaze u resor naprednijeg A 700, pa je senzor ostao stari, CCD tipa od 10 Mp, ali sa poboljšanom unutrašnjom obradom.
U kombinaciji sa kit i drugim jeftinijim objektivima, Sony A 200 može predstavljati dobar izbor za onoga ko ulazi u DSLR vode.