Citat:
Doc:
Citat:
Ne znam da li sam to vec napisao, ali po mom misljenju maksimalna brzina kretanja kroz vreme je upravo ova sadasnja (i to je ustvari brzina c, ali ne u prostoru, nego u vremenu), tako da bi za vracanje godinu dana unazad moralo da prodje bar godinu dana putnikovog sopstvenog vremena. Naravno, putovanje u buducnost je time potpuno onemoguceno, kao i povratak iz proslosti, jer se vreme izgubljeno na putu ne moze vise nadoknaditi.
Evo prikazano to:
__________________ -> (v
t=c)_____________ <- (v
t=c)______
Neka je vrijeme linija, prva strijelica neki čovjek koji normalno živi u vremenu (i ide napred brzinom c), a druga strijelica ti, koji ideš unatrag kroz vrijeme(brzinom vremena)... tako da bi nakon godinu dana života bio 1g u prošlosti (od sadašnjosti u kojoj si krenuo). Dakle ti i taj čovjek bi se susreli duplom vremenskom brzinom, iako je dozvoljena samo 1 c.
Nemojte spominjati relativističko sabiranje brzina (STR), ja mislim da bi to bilo previše... :)
Necemo spominjati, ali ovo je izvedeno iz STR, pa...
Citat:
Citat:
Ako usvojis obrnuti smer za vremensku osu imaces sve "procese" u nazad ali se nista ne menja.
Tvrdiš li time i da su svi procesi unazad (u svemiru), u potpunoj ravnopravnosti sa procesima u kojim smo mi? Ili mi čak postojimo unazad, ja brišem ovaj tekst, a ne kucam ga..itd... :)
Ne, radi se o tome da postoje dve strele vremena (ili tri, ali treca je ustvari jedna od prve dve, samo da utvrdimo koja je):
Prva, osnovna, stvarna strela vremena bi bila Vt.
Druga strela vremena, "univerzalna", povecanje entropije:
Medjutim, svaka cestica moze imati svoju individualnu (prvu) strelu vremena Vt, zavisno od njene trenutne brzine. Tako da ne postoji saglasnost cak ni bliskih posmatraca oko "univerzalne" strele vremena. Sa druge strane, na bilo koju stranu da vreme tece, stanje svih slozenih sistema se u svakom "frejmu" vremena krece ka vecoj neuredjenosti, jer se radi o slucajnim promenama pojedinacnih delova sistema kojih ima veoma veoma veoma mnogo. Tj. tvrdim da bez obzira na smer "osnovne" strele vremena, Vt, sa udaljavanjem od trenutka pocetka posmatranja, sistem biva sve vise neuredjen.
Na primer, zamisli neki sanduk sa kuglicama koje su numerisane kao kuglice za bingo (mozda sa vecim opsegom brojeva) i sanduk se non - stop trese, kuglice poskakuju i mesaju se. U jednom trenutku "zamrznes" vreme i fotografises sloj kuglica koje su na vrhu. Sada uzmes da je to uredjeno stanje sistema. Pustis vreme da tece
u bilo koju stranu i entropija "radi", bez obzira na smer vremena, jer je stanje koje posmatras iz frejma u frejm sve udaljenije od onog fotografisanog! Pusti vreme da menja smer na slucajan nacin za svaku kuglicu posebno, entropija i tada "radi"! Zato druga strela vremena, od uredjenog stanja ka manje uredjenom stanju nije bas "strela", jer sistem nema izbora oko nje, dok god vreme tece (u bilo kom smeru) za vecinu njegovih elemenata, a entropija ti na neki nacin, daje samo kilometrazu, ali ne i azimut. Razlika je analogna onoj izmedju sile polja i sile trenja
Treca strela vremena:
Vratimo se sada na nasu svest o vremenu. Nasa subjektivna svest o proticanju vremena, (bioloski casovnik), pa i neki uredjaji za merenje vremena koje smo izmislili, su "masine za glasanje" velikog broja elemenata i rade zahvaljujuci entropiji. Mi se ne oslanjamo toliko na nas subjektivni osecaj, jer cak i u klasi entropijskih casovnika, bioloski nije bas nesto mnogo pouzdan, ali ne bismo ni uocili da su neki procesi (kruzenje nebeskih tela) prirodni casovnici, da ne postoji bar neka korelacija izmedju naseg osecaja i periodicnosti nekih pojava koje mozemo da uocimo. BTW, kad bi Vt isla (konstantno) u drugom smeru, nebeska tela bi se i dalje kretala po istim trajektorijama, jer su zakoni po kojima se krecu nezavisni od smera vremena. Ukratko, mislim da ti, kao slozen sistem koji se vlada prema entropiji u svakom slucaju ne brises tekst, vec ga kucas :).
Dakle, ono sto na osnovu svega ovoga tvrdim jeste da na mikroplanu (kvantna fizika), tj. kada ne posmatramo slozene sisteme od puno elemenata, ne mozemo odbaciti mogucnost da vreme moze teci u raznim smerovima za pojedinacne objekte (cestice).